Je li Kristian uopće mogao kontrolirati taj nagon s obzirom na to da bi, prema očevu iskazu, nakon podmetanja požara svaki put rekao: “Tata, to nisam učinio ja nego nešto u meni!”.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kristian je bio 18-godišnjak s posebnim potrebama i evidentno se borio sa svojim demonima, jer već s 12 godina mu je dijagnosticiran poremećaj piromanije. U obrazloženju presude stoji da je Kristian u vrijeme počinjenja djela bio “bitno smanjeno ubrojiv, bitno smanjene mogućnosti kontrole ponašanja zbog iznimno jakog poriva”.
Psihijatrijski vještak smatra da bi zbog takve smanjene ubrojivosti mogao počiniti isto ili teže kazneno djelo te da mu je potrebno psihijatrijsko liječenje. Mišljenje je potpisao psihijatrijski vještak dr. Tomislav Franić. Da je smatrao kako je Kristian neubrojiv, postupak bi se okončao i Vukasović bi ostao izvan rešetaka. No Franić je vještačenjem utvrdio drukčije. Ispostavilo da je nakon Kristianove smrti ostao račun od 3200 kuna za psihijatrijsko vještačenje na njegovo ime.
- Ja ne znam ništa o tome! Koliko znam, Općinsko državno odvjetništvo je bilo naručitelj i njima sam ispostavio račun - rekao je jučer psihijatar Franić i dodao: Nisam znao kome će račun ići, ali ako je tako, i ako su takvi propisi, onda je to ispravno. Malo trapavo, ali ispravno. Ja sam svoj posao obavio i poslao račun Općinskom državnom odvjetništvu, a kome su onda oni proslijedili račun dalje, e to zaista ne znam.
Najveći dio troška postupka, koji ukupno iznosi 3500 kuna, odnosi se na sudsko psihijatrijsko vještačenje u iznosu od 3200 kuna. Ostatak od 300 kuna je nekakav sudski prosjek, koji se određuje ovisno o “stvarno nastalim troškovima te osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenog”, stoji u prvostupanjskoj presudi Marija Franetovića, suca Općinskog suda u Splitu.
Vještačenje - nakon kojeg je Kristian proglašen ubrojivim (istina smanjeno) u trenutku počinjenja kaznenog djela, odnosno raspravno sposobnim - obavio je dr. Tomislav Franić. Kako je uobičajeno u sudskim postupcima, vještake svih struka angažiraju stranke ili sud te se njihov rad honorira po tarifama pojedinih struka i udruženja, nešto slično kao kod odvjetnika. U ovom slučaju je vještaka angažiralo tužiteljstvo, kako nam sam Franić potvrđuje, no tko će platiti vještačenje nije mu poznato.
“Račun” za suđenje nije stigao roditeljima, Stipanu i Kristini Vukasović, u tek djelomično dovršenu prizemnicu u brdu iznad Sumpetra. U presudi, doduše, piše da je Kristian obavezan platiti troškove. Otac pokojnoga Kristiana rezignirano je konstatirao kako će podmiriti eventualne troškove, no naravno da mu nije svejedno.
Ako je zakon takav...
- Nije mi još došao nikakav račun na kućnu adresu, ali to nema veze s vezom. Žalosno je ako ja budem morao platiti nešto takvo, a oni su mi ubili dijete… Ali ipak, ako je zakon takav, ako račun na Kristianovo ime dođe, platit ću ga. Što drugo mogu - kazao nam je Stipan Vukasović.
No prema odgovoru koji smo dobili od glasnogovornice Kaznenog odjela splitskog suda, Tee Budimilić, taj račun ne bi trebao nikad stići na adresu kuće Vukasovićevih.
- Kako je u konkretnom slučaju nakon donošenja nepravomoćne presude mlađi punoljetnik preminuo, zatraženo je od Matičnog ureda Omiš dostavljanje smrtnog lista za Kristiana Vukasovića, koji još nije zaprimljen u spis. Tek po zaprimanju smrtnog lista može se (...) donijeti rješenje o obustavi postupka prema mlađem punoljetniku. U slučaju obustave postupka propisano je da troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava - stoji u odgovoru.
Platit će ipak - država
Dakle, kako postupak nije pravomoćno okončan, a okrivljeni je preminuo, treba donijeti Rješenje o obustavi postupka. Kad konačno postupak bude obustavljen, svi troškovi padaju na teret državnog proračuna.
Kako je Kristian imao branitelja po službenoj dužnosti, troškovi odvjetnika Dina Radića još ranije išli su prema državnoj riznici. Odvjetnik Radić je svoje usluge (sve radnje koje je poduzeo u predmetu, kao i dolazak na jedno ročište kad je i donesena presuda) tarifirao prema normama Hrvatske odvjetničke komore te račune poslao poslodavcu, dakle državi.
Da je kojim slučajem Kristian Vukasović poživio još koji dan u za njega potpuno neprimjerenim uvjetima splitskog zatvora na Bilicama, odnosno Bolnice za osobe lišene slobode u Zagrebu, te da je presuda postala pravomoćna prije njegove smrti, u tom slučaju procedura bi bila ponešto drukčija. Sud bi angažirao Državno odvjetništvo kako bi naplatili troškove suđenja (čak i prisilno ako treba, ovrhom), no te troškove bi snosili Kristianovi roditelji tek ako bi se prihvatili nasljedstva u ostavinskom postupku.