Pedeset godina čuvala je strašnu tajnu sa sobom. Otac ju je silovao dok je bila curica, imala je tek tri i pol godine. Sjećanja su joj u magli. Noćna mora ponovno je počela kada je imala šest. Silovanja od strane vlastitog oca postala su učestala. Iskoristio bi svaku priliku koja bi mu se našla pa je tako kćer seksualno zlostavljao i dok su hranili konje u štali. Jednom je koristio i dršku lopatice.
- Bila sam samo djevojčica, u agoniji. Željela sam se nekome povjeriti, ali nakon zlostavljanja, tata mi je uvijek govorio: "Ako ikome kažeš, ustrijelit ću te. I ustrijelit ću tvoju mamu. Razumiješ li?". Razrogačenih očiju i prestravljena, kimnula sam. Vidjela sam njegove pištolje, držao ih je u garaži, a povremeno donio u kuću. Vjerovala sam da bi to učinio stvarno - ispričala je Sarah Sidebottom koja je u svojoj novoj knjigi progovorila o svojoj mučnoj prošlosti, piše Mirror.
Njezin otac prikazivao se kao šarmantan čovjek, velikog karaktera, a bio je poznat lokalni graditelj u Chardu, u Engleskoj. Kod kuće je bio drugi čovjek, čudovište, s mračnim, zlim pogledom.
- Jednom, s 10 godina, bila sam u dnevnoj sobi i gledala televiziju. Tata je ušao i glavom pokazao prema vratima. Znala sam što želi. Drhteći cijelim tijelom od straha, odgovorila sam: 'Ne, ne želim'. Odmarširao je do kauča i povukao me na pod za kosu. Šutirao me do spavaće sobe, vičući: "Da se nisi usudila reći ne!". Bacio me na krevet, držao mi ruke oko vrata, osjetila sam da se gušim. "Ubij me", preklinjala sam - ispričala je Sarah koja je odlučila ispričati svoju tajnu.
Muke nisu prestale. Umjesto tate, brat. Presvlačila je školsku uniformu, a brat, koji je tada imao 17 godina, stjerao ju je u kut i silovao.
- Spustila sam se na koljena i jecala. Nisam mogla vjerovati da se to opet dogodilo. Osjećala sam se još gore. Pobjegla sam od zlostavljanja svog oca, a onda se suočila s ovim. Osjećala sam se kao da sam se raspala u komadiće, ponovno. "Ako ikome kažeš, reći ću da si to željela", s podsmjehom mi je rekao - ispričala je.
Stigla je 2009., a Sarah se zaljubila. Preko zajedničkih prijatelja upoznala je Darrena. Bio je, kako piše, drugačiji od svih muškaraca koje je ikad upoznala, pun razumjevanja, ljubaznosti i strpljenja. Bio je čovjek kojem je vjerovala. Povjerila mu se o zlostavljanjima, a on ju je nagovorio da sve prijavi policiji. Gotovo 50 godina nakon što je sve počelo, Sarah je podnijela pritužbu. Istraga je tekla sporo, a u jednom trenutku rekli su joj da su svi papiri izgubljeni. Proživljavala je živopisne noćne more. Život joj je jednom spasio i njezin pas.
- Nakon mojih noćnih mora, kada bih se osjećala kao da ne mogu dalje, skočila bi na moj krevet i mazila me dok mi ne bi bilo bolje. Bila sam tako zahvalna što sam imala Darrena, svoje kćeri i Kaylu na svojoj strani - ispričala je.
Ključni dokaz bilo je bolničko pismo iz 1973. godine. "Vaša pacijentica je primljena kod kirurga nakon što je pala dolje i doskočila na ručku kolica koja joj je razderala međicu", stajalo je u njemu.
- Dok sam čitala što piše, ledila mi se krv u žilama - prisjetila se dok je suznih očiju čitala pismo u kojem stoji da je imala opsežnu operaciju s kojom je trebalo popraviti teške ozljede "dolje", a koje je zadobila tijekom silovanja, u sobi s tek tri i pol godine.
Stvari su bile drugačije '70-ih godina, kaže Sarah, ali nije mogla vjerovati da nitko nije osporio očevu priču o njezinim ozljedama.
- Doktori su povjerovali u njegovu laž. Nisam se sjećala operacije i nisam imala pojma da pismo uopće postoji, sve do sada - kazala je. U policiji su joj rekli da je pismo važno za tužiteljstvo, piše Mirror.
- Bila sam šokirana, osjećala sam ljutnju i zbunjenost. Htjela sam razgovarati s mamom, objašnjenje, ali je policija rekla da ne smijem razgovarati o pismu kako ne bi ugrozila sudski postupak - rekla je.
Majka joj je preminula 2021., a priliku da razgovaraju o pismu nikada nije imala. Kaže da se osjećala prevareno, a u glavi stotinu pitanja.
- Morala sam prihvatiti da nikada neću dobiti željene odgovore - kazala je Sarah koja živi s PTSP-om i graničnim poremećajem osobnosti. Zbog toga je odlučila pomoći drugima, dajući savjete policiji i tužiteljstvu kako mogu pomoći žrtvama.
- Ove službe moraju reagirati, žrtve trebaju podršku. Bez obzira koliko je teško prijaviti, želim da drugi ljudi znaju da možete dobiti pravdu. Nemojte se bojati ili sramiti. Nakon što sam šutjela gotovo 50 godina, dio mog iscjeljenja je to što imam glas. Napokon je moj teret podijeljen - zaključila je.