Sukob Vjeke Sliška, koji je ubijen 2001. na Cvjetnom trgu u Zagrebu i poduzetnika iz Zagorja Hrvoja Petrača poprimio je u posljednjih 20 godina već epske dimenzije. Da su tenzije između obitelji prisutne i nakon dva desetjeća svjedoči i subotnji incident ispred Esplanade u kojem su se sukobili Hrvoje Petrač i Vjeko Sliško, nećak ubijenog Vjeke Sliška. 24sata u više nastavka donosi feljton o hrvatskom podzemlju o kojoj već godinama opširno i detaljno izvještavaju Hajrudin Merdanović i Vilim Cvok. U novom nastavku donosimo priču o otmici sina Vladimira Zagorca.
Tomislav Zagorac, maloljetni sin bivšeg generala Vladimira Zagorca otet je ispred svoje kuće na zagrebačkom Pantovčaku 23. veljače 2004. godine.
POGLEDAJTE VIDEO:
Neposredno ispred ulaza dočekali su ga, zgrabili, ugurali u automobil, zavezali lisicama i navukli mu vunenu kapu preko glave i očiju. Lisice i kapu nisu mu skinuli ni kada su došli do kuće u Vrbovcu, gdje su čuvali u manjoj sobi na katu.
Platio im pola
S Vladimirom Zagorcem otmičari su kontaktirali nekoliko sati nakon otmice i tražili otkupninu od 1,5 milijuna eura. Prijetili su umirovljenom generalu da će “maloga ubiti, odsjeći mu ruku i poslati mu kući” ako ne plati traženi iznos.
Zagorec je o otmici ipak obavijestio policiju te su od tada dva policajca cijelo vrijeme bili u njegovu stanu. Novinari crnih kronika saznali su za otmicu već za nekoliko sati, no o tome nisu objavili niti retka dok dječak nije bio na slobodi.
Vladimir Zagorec je u strahu za život svoga sina preko kurira “City-expressa” predao otmičarima 750 tisuća eura, nastojeći im predati i preostali iznos, no otmičari su odustali od preuzimanja te druge pošiljke novca jer su uočili policajce.
Zadovoljivši se i s polovinom traženog iznosa 27. veljače 2004. godine u večernjim satima su na parkiralištu kraj groblja na Mirogoju pustili Tomislava na slobodu. Slučaj je poprimio neočekivani obrat kad se otkrilo da iza otmice stoji Zagorčev kućni prijatelj Hrvoje Petrač kome se čak general obratio za pomoć. Petrač je cijelo vrijeme otmice bio u inozemstvu odakle se nije vratio niti kad su uhićeni ostali članovi bande. Uhitili su ga nakon godinu i pol dana u Grčkoj. Dotad je već bio osuđen na šest godina zatvora.
Njegov sin Novica, koji je također sudjelovao u otmici, dobio je 3,5 godine kao i Marinko Gošuljević. Ivan Mateković osuđen je na sedam, Siniša Ježovita i Stevo Smrčak dobili su po tri godine i tri mjeseca, a Libero Mateković godinu dana.
Prokazao ga za dragulje
U prosincu 2007. Vrhovni sud potvrdio im je kazne.
U siječnju 2009. godine Hrvoja Petrača doveli su na sud iz pulske kaznionice kako bi na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočio na suđenju Vladimiru Zagorcu u “aferi dragulji”.
U prisustvu osam pravosudnih policajaca u sudnici, Petrač je posvjedočio kako mu je Zagorec pokazao dragulje te mu dao fotokopiju specifikacije tih dragulja koji su vrijedili 17 milijuna tadašnjih njemačkih maraka.
Zagorec mu je, kaže, kasnije i pokazao dragulje, a radilo se o safirima, smaragdima i rubinima.
- Dragulje sam preko dvaju posrednika pokušavao prodati između šest mjeseci i godine dana. No, nitko za njih nije bio zainteresiran - kazao je Petrač, dodajući da je dobivao upite o kupnji djela dragulja. No, Zagorec je, kaže, inzistirao da ih sve proda odjednom.
Tvrdio je i da nije tražio nikakvu protuuslugu za raskrinkavanje Zagorca.
‘Smradaneru’ poželio sreću u političkom samoubojstvu
Hrvoje Petrač uhićen je u rujnu 2005. godine u grčkoj luci Igoumenitsa.
- Želio bih svojem premijeru Smradaneru zaželjeti mnogo, mnogo sreće u njegovom političkom samoubojstvu - rekao je prilikom saslušanja na sudu. Bio je opušten, u ljetnim hlačama i polo majici.
Na novinarsko pitanje zašto, odgovorio je: “Znat će on!” Kasnije je putem odvjetnika pojasnio da je to rekao jer je sebe i sina smatrao političkim zatvorenicima, da je izraz “smradaner” koristio kako bi opisao karakter Ive Sanadera.
Bilo mu je smiješno i što je izraz “političko samoubojstvo” shvaćen kao prijetnja.