Krađa se dogodila u ranim jutarnjim satima, pod okriljem noći, kad smo svi spavali čvrstim snom. Iskreno, sad me pomalo i strah jer drznuli su se ući mi na posjed, priča Miroslav Martinović
Vidi originalni članak
Pošla sam ujutro oko šest sati u kotlovnici naložiti vatru u peći. Još je bio mrak, ali sam vidjela da nema kobasica koje su večer prije bile na sušenju. Vratila sam se u kuću, gdje su ostali članovi pili kavu, jer bilo je vrijeme za polazak na posao, i pitala sam sina Miroslava kad je sklonio kobasice. Začudio se, pitao me koje kobasice, odgovorila sam mu: 'One koje se suše vani'. Otišao je van i nakon toga kratko rekao: 'Mama, nema kobasica, netko ih je ukrao'.