Četvero tinejdžera, dvije djevojčice i dva dječaka iz dvije osnovne škole u Osijeku, smatrali su prikladnim 'sprdati' se s 13-ogodišnjom vršnjakinjom koja boluje od rahitisa, pa su snimili video u kojem kopiraju njen hod s 'oks' nogama i objavili ga na društvenim mrežama. Bilo im je urnebesno smiješno gledati djevojčicu s deformiranim nogama dok šeta s prijateljicama, ali su se nakon par dana prestali smijati jer im je na vrata pokucala policija. Naime, 40-godišnja mama djevojčice, njihovo je vršnjačko nasilje prijavila školi, policiji i pravobraniteljici za djecu s invaliditetom.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
- Iako se moja kći ne vidi na snimku, bilo je jasno da su kopirali njen hod jer su hodali iza nje dok su to snimali. Vidjeli smo to tek nakon što jedna od djevojčica objavila video na TikToku. Jedan od dječaka s videa ide u istu školu kao i moja kći. Na razgovoru s ravnateljem škole pokušao je s pričom da se radi o novom plesu s TikToka, a onda je sve priznao - kaže nam ogorčena mama od koje je kći i naslijedila tu bolest. Radi se nasljednom rahitisu kojega u Osijeku imaju samo njih dvije i koji im je ustanovljen odmah nakon rođenja.
'U početku je dolazila kući uplakana'
- Dok je bila manja, nije imala iskrivljenja kostiju. Iako cijeli život pije terapiju liječnici su rekli da će se noge ipak iskriviti i to se počelo događati u petom razredu. Sada je to jako vidljivo. Desna noga joj je duža i jače iskrivljena, a lijeva kraća pa zbog toga i šepa. Osim što ima estetski problem, trpi i bolove kod dužeg hodanja. I kao da joj to nije dosta, još trpi izrugivanja i gruba ismijavanja u školi - kaže mama dodajući kako je ona, dok je bila mlađa, odrastala u humanijem okruženju. Kako je i ona imala jako iskrivljene noge učenici su joj pomagali nositi torbu, štitili je od gurkanja, pazili da ne padne. Toga danas nema. Djeca su okrutna, nehumana i nemaju suosjećanja - a to, smatra ona, dolazi iz obitelji.
- U petom razredu zamolila sam razrednicu da porazgovara s djecom i ukaže im na kćerinu bolest. I jedno vrijeme sve je bilo u redu. Tek povremeno se pojavio neki pametnjaković koji bi joj dobacio 'kakve krive noge imaš'. U početku je dolazila kući uplakana, a kasnije se time nosila kako je znala. Savjetovala sam ju da to ignorira no, nije to lako. Sada je u sedmom razredu i, kao i svakoj djevojčici, izgled joj je bitan. Lijepa je, našminka se, izbjegava nositi suknje, haljine, tajice, pokušava to skriti iako je nemoguće. Baš zato joj je ovaj video jako teško pao. Danima nije izlazila iz sobe, baš je bila potištena - kaže mama dodajući kako sada, zbog toga, ne želi s njima ići ni na more ni na proslave na kojima ima više ljudi.
Na sreću po nesretnu djevojčicu ove su godine ostvareni preduvjeti da ode na dvije zahtjevne i teške operacije kojima će joj vrhunski stručnjaci ispraviti krive noge.
'Majka uči djecu ponašanju'
- Operacija je dogovorena za ljeto ove godine. Idemo u Austriju, na kliniku koja je najbolja u Europi za te slučajeve. HZZO nam je odobrio troškove. Operirat će joj prvo desnu nogu, koja je duža i zakrivljenija. Mjesecima će morati nositi fiksatore u potkoljenici do oporavka, a potom će operirati i drugu, za godinu dana. Na jesen će krenuti u školu s tim fiksatorima pa se pribojavam kako će ju onda tek ismijavati no, za nju će to biti pola puta do konačno cilja, a to je da ima ravne noge kao i sva druga djeca - kaže mama koja je, inače, medicinski djelatnik i radi u osječkoj bolnici.
Osječka policija zaprimila je prijavu i pregledala sporni video snimak. Utvrdit će se da li je bilo kaznenog djela. Državna pravobraniteljica za djecu invalide također će poduzeti neke korake ka zaštiti bolesne djevojčice.
- Ne želim ja da se tu djecu kažnjava. Želim da ih se opomene, da se obave razgovori s njihovim roditeljima. Tuđa bolest ne smije biti predmet podsmjeha. Kakvo smo mi to društvo onda!? Povremeno i ja dobijem podsmjehe, kao, primjerice, neki dan u dječjem parku gdje sam čuvala bratovo dijete. Penjao se na tobogan na koji su drugih dvoje djece bacali kamenje. Zamolila sam njihovu mamu da ih smiri, a ona mi je izgovorila masu uvreda i na kraju dodala 'da se maknem iz parka s tim krivim nogama'. To mene više ne dira ali, ta majka uči svoju djecu takvom ponašanju - kaže nam Osječanka koja, kao medicinski djelatnik, za bolesne uvijek mora imati osmijeh, utjehu i stručnost.
Psihologinja Selak Bagarić: Poruke o netoleranciji nasilja trebaju biti prisutne svaki dan
Ovaj slučaj, kao i slučaj međuvršnjačkog nasilja koje je u svijetu, ali i u Hrvatskoj sve učestalije što su pokazala i dva slučaja iz Zagreba u kojima su maloljetnici tukli svoje vršnjake i potom sve snimali te objavili na društvenim mrežama, komentirala nam je Ella Selak Bagarić, klinička psihologinja, ispred Hrvatske psihološke komore.
- Toleriranje nasilja u privatnom i javnom prostoru, ikakvog nasilja u društvu, nesankcioniranje i njegova normalizacija ne pomažu u izgradnji vrijednosti koje želimo vidjeti kod djece, niti u izgradnji empatičnog društva. Poruke o netoleranciji nasilja trebaju biti prisutne svaki dan kroz činjenje, a ne samo deklarativno kada se dogodi tragedija. Nasilje može imati snažno stresno djelovanje, a moguće je i kumulativno djelovanje stresora te kasnije ispoljavanje psiholoških i smetnji, čemu nisu izložene samo izravne žrtve već i promatrači - istaknula je Selak Bagarić u razgovoru za 24sata.
Djeci i mladim počiniteljima nasilja nerijetko, navodi, nedostaju adekvatno razvijene socijalne vještine, mogu imati teškoće u razumijevanju osjećaja, postupaka i namjera drugih, nasilje mogu koristiti kao način uspostavljanja društvene dominacije, kontrole i dobivanja onoga što žele, a to je nerijetko priznanje, prihvaćanje, status među vršnjacima ("nasilni heroji"). Kako se s vremenom repertoari ponašanja općenito šire, ističe da ako tretman i pomoć ne omogućimo i djeci koja iskazuju nasilna ponašanja na vrijeme, tu cijenu ćemo kao društvo skupo platiti kasnije, ako ona odrastu u odrasle počinitelje nasilja.
'Moramo odgojiti djecu koja, kada dođe do nasilja, vade mobitel da pozovu pomoć, a ne da objave snimku na društvenim mrežama'
- Ignoriranje nasilja nosi implicitnu poruku da je agresija prihvatljivo rješenja problema. Budući da mnoga djeca u nekom trenutku svog odrastanja budu svjedocima nasilničkog ponašanja, ključno je podučiti svu djecu da imaju važnu ulogu u zaustavljanju nasilničkog ponašanja, i kako to učiniti na način koji je za njih siguran. Odrastanje današnje generacije mladih obilježava snažan utjecaj medija i društvenih mreža, ali život na Instagramu i TikToku daleko je od života u stvarnosti – kada djeca puste ekran iz ruke, tko im ostaje? Stručnjaci mentalnog zdravlja diljem svijeta upozoravaju da se nalazimo u psihološkoj krizi, u Hrvatskoj smo se nauživali straha posljednjih godina. No, ako djeca i mladi u odraslima koji ih okružuju prepoznaju izvor podrške, sigurnosti, pozitivnih utjecaja, onda imamo nezamjenjiv potencijal za dobre ishode u njihovom razvoju. Potrebe ne poznaju generacijske granice. Čak i kada naiđemo na adolescentne otpore, roditelji, učitelji i ostali važni odrasli moraju ostati najutjecajniji influenceri. Jer možda djeca imaju tisuće followera ali tko ih poznaje i voli u stvarnosti? - kaže Selak Bagarić.
Dodaje kako kroz iskreni razgovor i autentičnu znatiželju za djecu, odnosno dok mi od njih učimo o njihovu svijetu, imamo i priliku da ih usmjerimo kada prepoznamo opasnost i pomognemo u kreiranju vrijednosti koje želimo njegovati.
- S aspekta razvojne psihologije, djeci i mladima je potrebno sigurno vođenje, ali povjerenje ne počiva na autoritetu koji je sam sebi svrhom – djeca prihvaćaju autoritet temeljen na odnosu i spremna su poslušati ako im pokažemo da su nam ona najvažnija, i da je i "ne" postavljeno s ljubavlju i za njihovo dobro. Osim obiteljskog doma, škola mora biti mjesto gdje se uče stavovi o prihvatljivim i neprihvatljivim ponašanjima, poštovanju, toleranciji i nenasilju, medijskoj i emocionalnoj pismenosti. Moramo odgojiti djecu koja, kada dođe do nasilja, vade mobitel da pozovu pomoć, a ne da objave snimku na društvenim mrežama - zaključuje.
Toliko je porastao broj počinitelja vršnjačkog nasilja među maloljetnicima od 2020.
Svako četvrto dijete u Hrvatskoj doživi međuvršnjačko nasilje
1 od 10 djece u Zagrebu nakon potresa je anksiozno i/ili depresivno