Nekih stvari se, izgleda, nikad neću sjećati. Ali znam da ću dan kad su me primili u bolnicu i uspjeli probuditi iz kome te u dodatnom pokušaju konačno uspjeli izmjeriti razinu glukoze u krvi od nevjerojatnih 107,3 mmola u litri pamtiti i slaviti kao svoj novi rođendan.

U prvom pokušaju mi nisu uspjeli čak ni izmjeriti razinu šećera, tek su mi onako usput rekli da u svojoj praksi nisu imali ovako drastičan slučaj i da sam apsolutni rekorder osječke bolnice po rezultatima mjerenja šećera u krvi, govori nam mladi osječki veterinar Tomislav Deže (30).

- U bolnici sam bio dva tjedna, a više od tri mjeseca mi je trajao oporavak. Još osjećam posljedice na perifernim živcima. I sad jedan bubreg malo pušta proteine, ništa strašno, ali treba neprestano paziti da bude u granicama normale. No dobro je kako je sve to moglo završiti. Normalni šećer kod zdravog čovjeka, koji nema dijabetes, kreće se između 4 i 6 milimola po litri, a meni su izmjerili 107,3. To vrlo rijetki prežive. Ja sam imao sreću biti među tim sretnicima. Neko vrijeme sam bio u komi, ali doktori su me vratili u život. Bilo je zatajivanja bubrega i jetre, bila je dosta kritična situacija. Rekli su mi da se nešto ovakvo ne smije nipošto više ponoviti jer drugi put sigurno neću preživjeti - priča Tomislav.

Njegove riječi potvrdila nam je Tatjana Bačun, voditeljica Zavoda za endokrinologiju i bolesti metabolizma u KBC-u Osijek, rekavši da je Tomislavova situacija bila “dosta teška”.

- Sjećam se njegova slučaja, naravno, ali ni tada, kao ni inače u ovom poslu, ne bavimo se previše tim ‘rekordima’, jer nama je svaki pacijent s razinom glukoze u krvi iznad 25 hitan slučaj i jedino što tada razmišljamo je kako mu što prije trebamo smanjiti razinu glukoze. Tomislav je u konačnici sve dobro podnio. Znate, ovaj posao je takav da dva i dva nikad nisu četiri, jer se uvijek može nešto zakomplicirati. Međutim, kod njega je oporavak išao dobro, a došao je u jako teškom stanju. Moglo je to svakako završiti - priča Tatjana Bačun.

Prema riječima ove ugledne liječnice, u slučajevima dijabetesa tipa 1, poput Tomislavova, ključno i najvažnije je paziti na prehranu i regulirati glikemiju.

- Oni su uvjetno zdravi ljudi koji moraju sami dozirati inzulinsku terapiju. Meni se čini da je u vrijeme kad mu se to dogodilo Tomislav zaboravio na svoj dijabetes - kaže Bačun.Tomislav priznaje da je svemu najviše sam pridonio, i to zbog prezauzetosti na poslu od kojeg je bio vidno iscrpljen.

- Posao me je tada toliko okupirao da sam gotovo prestao kontrolirati razinu glukoze u krvi. Sjećam se da sam taj petak, nakon povratka s posla, bio toliko umoran da sam odmah išao u krevet te da sam prespavao i cijelu subotu. U nedjelju ujutro, kad sam i dalje bio prikovan za krevet, moja cura je pozvala Hitnu pomoć, koja me odvezla u bolnicu gotovo u besvjesnom stanju - priča nam Tomislav.