"To je kao da vam siluju kćer".

Ova usporedba Zorana Milanovića apsolutno je pretjerana i degutantna, čak i kad se koristi u kontekstu HDZ-ovaca koji krše zakon, kao što ju je predsjednik iskoristio u slučaju upisa zastupnika HDZ-a Ante Bačića u Ratnu školu.

Ali tako je to kad aktualni šef države stane pred isukane novinarske mikrofone.

Baš kao što je pretjerano bilo još gomilu drugih uvreda, epiteta i etiketa koje je Milanović jutros podijelio "živoderima", "seljačinama", "propalicama", "prevarantima", "kriminalcima", "prevrtljivcima" i "lošim tpovima".

Verbalni tsunami

Predsjednik je ponovno olakšao dušu pred novinarima, istovarujući novi verbalni tsunami gdje se sve zamršeniji tok svijesti miješao s političkim zaključcima.

Opet su verbalne akrobacije zasjenile Milanovićeve poruke. 

Pa ipak, kad se postružu retoričke nakupine koje će vjerojatno razveseliti svekoliko pučanstvo, ostaje činjenica da je predsjednik Republike - ponovno - optužio ministra obrane Marija Banožića za kršenje zakona, kao što ga je povezao s kriminalom.

I što će se sada dogoditi? Opet ništa?

Ustani Bane

Milanović je optužio Banožića da krši zakon tako što se HDZ-ova zastupnika Antu Bačića šalje u Ratnu školu, upozorivši kako "ovdje razgovaramo o ozbiljnim prijestupima". "Govorim ovdje o kriminalcu", kazao je Milanović, dodajući gotovo u istom dahu kako je novac iz Ine kanaliziran preko županijske organizacije Vinkovci.

"Tko je predsjednik vinkovačke organizacije? Bane. Zašto baš Vinkovci? Neće Rijeka gdje Ina također ima firmu u kojoj je suvlasnik. U Istri su neki drugi ljudi kojima oni ne mogu doći i reći: idemo malo podmazati to. Nego ide preko Vinkovaca, to je ta linija fronte, to nije slučajno, Banožić. Gdje god kreneš, masni tragovi ", kaže šef države.

I ako je ona usporedba o "silovanju kćeri" bila pretjerana, ova optužba izuzetno je ozbiljna.

Kriminal i kršenje zakona

Jer ovdje se ne radi o anonimnom forumašu, o nekakvom trolu s Facebooka, niti o političkom marginalcu gladnom medijske pažnje. Ovdje predsjednik države dovodi ministra obrane u direktnu vezu s kriminalom u Ini, kao i s kršenjem zakona pri upisu u Ratnu školu.

I to nije prvi, a vjerojatno neće biti ni zadnji puta da to slušamo.

I zašto se nitko više na to ne osvrće?

Zašto, primjerice, saborska oporba, inače toliko očarana Milanovićem i naslonjena na njegove retoričke bujice, ne pokrene postupak Banožićeva opoziva u Hrvatskom saboru? Ionako su svi drugi već bili na tapetu.

To bi trebao biti sljedeći, makar politički korak, ako već pravosuđe ostaje gluho na Milanovićeve optužbe.

Ispada da Milanović laje na Mjesec, svaki mjesec.

Problem države

A to onda više nije stvar samo retoričkog prepucavanja i sektorskog laktarenja predsjednika i ministra, već problem države u kojoj su ovakve stvari moguće, a postale su čak i normalne. Ne samo da Milanović tuđa nedjela uspoređuje sa "silovanjem kćeri", već i da se s najviše mjesta u državi otvoreno i bez suzdržavanja govori o kriminalu u institucijama vlasti.

Bez nekih reperkusija, a kamoli zadovoljština.

Osim što se javnost naslađuje sve brutalnijim rječnikom šefa države.

Što bi, naposljetku, mogao biti glavni Milanovićev cilj.