Sudsko vijeće osječkog Županijskog suda predvođeno sucem Krunoslavom Barkićem u petak je na izricanju presude Vladimiru Šišljagiću (58), županu Osječko-baranjske županije, i Martinu Marolinu (52), pročelniku Agencije za razvoj, proglasilo sve iskaze krunskih svjedoka Zlatka Maksimovića, nekadašnjeg predsjednika Skupštine Osječko-baranjske županije te njegove supruge Ane, nevjerodostojnim. S obzirom da tijekom sudskog procesa "nisu pronađeni drugi dokazi", sudac je za Vladimira Šišljagića i Martina Marolina ustvrdio da nisu krivi i nepravomoćno ih oslobodio optužnice kojom ih se teretilo za izvlačenje 122.000 kuna iz županijske blagajne.

Vladimir Šišljagić nije htio komentirati presudu, tek je izrazio "poseban osjećaj" sreće što su njegovi roditelji, prijatelji, poznanici "zapravo sve ovo izdržali i hvala svim onima koji su kroz ove tri godine vjerovali u mene".

Martin Marolin je također teško susprezao emocije, jer, tvrdi, "nije bilo lako zadnje dvije godine kad je bio suspendiran s posla kojeg je radio u Županiji, ali i na sudu, gdje je radio kao sudski vještak".

- Za mene nije vrijedila presumpcija nevinosti i tim suspenzijama mi je uskraćeno osnovno ustavom zajamčeno pravo na rad - rekao je Marolin.

Darko Dodig, zamjenik ravnatelja Uskoka, najavio je da će se žaliti Vrhovnom sudu na ovu presudu, a nije skrivao iznenađenje kriterijima po kojima je priznanje krunskog svjedoka Zlatka Maksimovića bilo dostatno za osuđujuću presudu njemu, a nevjerodostojno na suđenju Šišljagiću i Marolinu. 

- S obzirom da se u obrazloženju presude govorilo o Zlatku Maksimoviću, moram reći da je on pokazao i ljudsku i građansku hrabrost, prokazao sve ono što zna i time si stvorio puno neprijatelja. Na koncu, u ovom postupku imamo dvije presude – osuđujuću za Zlatka Maksimovića i oslobađajuću za Vladimira Šišljagića i Martina Marolina - rekao je Darko Dodig. 

Prema optužnici, Šišljagić i Marolin, sami ili posredstvom Zlatka Maksimovića, pronalazili su poduzetnike "od povjerenja" te im isplaćivali bespovratnu novčanu pomoć iz županijskog proračuna, takozvane poticaje. Međutim, isti ti poduzetnici su potom bili dužni i do 80 posto iznosa tih poticaja vraćati Šišljagiću ili Marolinu na ruke. 

U obrazloženju presude, međutim, sudac Krunoslav Barkić je sve te financijske transakcije Županije Osječko-baranjske s poduzetnicima ocijenio "apsolutno transparentnim", kao što, također, ničim nije dokazano da je novac u konačnici završavao kod Vladimira Šišljagića. 

- Nije sporno da su tvrtkama isplaćena poticajna sredstva, no sporno je bilo jesu li oni taj novac predavali optuženicima. Iz iskaza pojedinih poduzetnika proizlazi da su novac davali Zlatku Maksimoviću, no nema dokaza da ih je on proslijedio Šišljagiću i Marolinu - rekao je sudac Krunoslav Barkić u obrazloženju