Ako sam slijep, nisam manje vrijedan i to ne znači da ne mogu biti društveno koristan, kaže Zagrepčanin Dario Brezik (33), koji trenutno živi kod supruginih roditelja u Josipovcu.
Čim je čuo koliko je ljudi ostalo bez kuća u strašnim poplavama u Cvelferiji, odmah je s trudnom suprugom Danijelom (33) organizirao prikupljanje pomoći. Poziv na humanitarnu akciju objavili su na internetskoj stranici Hodočasnika Slavonije i Baranje.
- Telefoni su se užarili. Kad su nam se javili iz Otoka da im je potrebna pomoć, sutradan navečer, kad smo napunili prvi kombi, sjeli smo u vozilo i odvezli svu robu u Otok. Došli smo oko ponoći. Iz tamošnjeg kriznog stožera nikome nije bilo jasno kako ja koji ne vidim mogu stajati iza svega toga - prepričava nam Dario.
Sutradan su ponovili priču, ali pun kombi različite robe ovaj su put u ponoć dovezli u Bošnjake. Akciju je nastavio je njihov svećenik, koji je u vrijeme skupljanja pomoći bio u bolnici u Zagrebu. Darijeva sljepoća je genetska, mama mu ne vidi, kao ni djed, prabaka, a njegov je sin Vjeran (6) već imao 11 operacija na očima, a vidi minimalno.
- Ta slabovidnost se kod nas, izgleda, prenosi s koljena na koljeno - kaže Zagrepčanin Dario.
Otac mu je već 12 godina nepokretan i nijem, što je posljedica moždanog udara. Ni Dario ni supruga Danijela trenutno nigdje ne rade.