Veljko Stjepanović (58), nizozemski državljanin optužen za ratne zločine nad hrvatskim civilima 1991. u okolici Daruvara, dao je 200.000 kuna jamčevine i založna prava na dvije kuće kod Daruvara u vrijednosti od 800.000 kuna, kako bi se mogao braniti sa slobode. 

Stjepanović je optužen da je kao komandir stanice milicije Bijela, odjeljenja u Đulovcu, u tzv. SAO Krajini tijekom oružanih sukoba od 27. kolovoza 1991. do 12. prosinca 1991., iako je to bio dužan, propustio spriječiti da se civilno stanovništvo protuzakonito zatvara, muči i tuče.

U svojoj obrani Stjepanović navodi kako je do početka srpnja 1991. radio u zagrebačkoj policiji. Potom su ga premjestili u Policijsku postaju Daruvar gdje je radio da 18. ili 19. kolovoza 1991. nakon čega je otišao u mjesto Pakrani kraj Daruvara gdje su mu bili otac, majka, žena i djeca. Stjepanović tvrdi kako se nije priključio srpskim pobunjenicima i da nije sudjelovao u bilo kojim drugim ratnim akcijama teritorijalne obrane ili milicije osnovane od pobunjenog srpskog stanovništva. 

Tvrdi i da nikada nije vidio naređenje Štaba teritorijalne obrane Opštine Daruvar od 27. kolovoza 1991. kojim je imenovan za komandira milicije u Đulovcu a koje je u ime Štaba potpisao Krsto Žarković. No dio Hrvata, koji su bili mučeni u zarobljeništvu, rekao je da je vidio Stjepanovića u Đulovcu i da su mu se podređeni obraćali s "komadndiru" te ga pitali kuda trebaju ići i što trebaju raditi a on im je izdavao naredbe. Boško Budimlija, koga su uhitili u rujnu 1991., tvrdi da ga je među ostalima tukao i Stjepanović koji mu je, kada ga je pitao što će biti s njim, rukom pokazao da će biti zaklan.

O osnovanosti optužnice protiv Stjepanovića Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu odlučivat će 22. ožujka. Sudsko vijeće optužnicu može potvrditi, odbaciti ili je vratiti tužiteljstvu na dopunu i(li) doradu.