Bili smo na tulumu i stvarno smo puno popili. Ničeg se ne sjećam. Znam samo da su drugi dan na Facebooku osvanule moje golišave fotografije i da mi se tad srušio cijeli svijet.
Djevojčica (16) koja svoje iskustvo s teškim pijanstvom prepričava stručnjacima zagrebačkog Centra za mlade pokušala si je oduzeti život.
- Ne znam jesam li na tulumu spavala s nekim. Razmišljala sam samo kako sam razočarala roditelje i kako svi gledaju moje obnažene fotografije. Tad sam među vršnjacima došla do tableta i sve ih popila. Samo sam htjela zaspati i nikad se više ne probuditi - govorila je tihim i plačućim glasom. Bilo je to u siječnju ove godine, kad su je bez svijesti pronašli roditelji. Liječnici su joj spasili život, nakon čega je s roditeljima potražila stručnu pomoć. Na terapije ide i danas.
- Ovo je jedan od dramatičnijih slučajeva s obzirom na posljedice koje je pijanstvo u djeteta izazvalo - govori psihijatrica Mirjana Orban, koja u Centru radi s djecom. Napominje kako djevojčice u Hrvatskoj danas piju deset puta češće nego prije osam godina, a dječaci dva puta češće.
- Hrvatska je na trećemu mjestu u Europi po ekscesivnom pijenju. Dakle, 59 posto dječaka i 48 posto djevojčica popilo je pet ili više alkoholnih pića zaredom unatrag mjesec dana. Većina njih, čak više od 70 posto, govori da njihovi roditelji imaju najveći utjecaj pri donošenju odluka o konzumaciji alkohola i tu nailazimo na najveći problem - pojašnjava Orban govoreći da roditelji imaju visok stupanj tolerancije prema opijanju djece smatrajući da svi to rade. Osim toga, alkohol je djeci lako dostupan...
Alkohol je lako dostupan bio i danas 40-godišnjem Zagrepčaninu, liječenom alkoholičaru, koji je piti počeo sa svega 12 godina.
- Nisu to bila povremena opijanja, jednom tjedno, vikendom ili prilikom nekog slavlja. Pio sam svaki dan, a koje ću alkoholno piće konzumirati nije me previše brinulo. Pio sam sve do čega sam mogao doći. Pivo, žestoka pića, vino... Alkohol me činio zadovoljnim, sretnim, a da imam problem i da sam ovisan jako dugo nisam mogao prihvatiti - rekao je na jednoj od psihoterapija na Zavodu za liječenje bolesti ovisnosti Klinike za psihijatriju Vrapče, u koji je prvi put došao sa 17 godina.
Do tada je nebrojeno puta završavao u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj ulici u Zagrebu, u kojoj bi mu nakon teških pijanstava ispumpavali želudac i trijeznili ga. U njegovoj obitelji alkohol je, nažalost, bio dio svakodnevice. Pili su i otac i majka, a obitelj je bila pod stalnim nadzorom Centra za socijalnu skrb. Bilo je tu i marihuane, no alkohol je pacijenta ipak više privlačio. Pokušaji liječenja u počecima su bili neuspješni te su zahtijevali puno strpljenja i upornosti od strane liječnika. Pacijent bi dolazio na terapiju, potom se mjesecima ne bi pojavljivao, sve dok mu od posljedica alkoholizma nije umro otac.
- Imao sam 25 godina kad mi je umro otac, a obitelj se potom raspala. Očeva smrt kao da je u meni nešto prelomila. Bilo je jako teško boriti se s ovisnošću koja me je potpuno preuzela, no zadovoljno mogu reći da posljednjih deset godina nisam okusio kap alkohola. Nažalost, svjestan sam posljedica dugogodišnjeg pijenja. Radno sam nesposoban, alkohol mi je uništio mozak, jetru... - prepričava doktorima muškarac (40). Problem s alkoholom ima i jedan njegov brat, dok drugi nikad nije pio i imao poteškoća s ovisnošću.
- Alkohol je pacijentu uništio jetru, i to već u njegovim ranim dvadesetim godinama. Pretpostavljali smo da joj nema spasa, no onda se jetra počela oporavljati. Nažalost, tu su i mnoga nepovratna oštećenja mozga, smetnje koncentracije i pamćenja što pacijentu izuzetno otežava svakodnevicu - pojašnjava docent Ante Bagarić, pročelnik Zavoda za liječenje bolesti ovisnosti u Vrapču dodajući da se nekad krajnji stadij ciroze jetre u dugogodišnjih alkoholičara dijagnosticirao u njihovoj dobi od oko 60 i više godina. Danas se ta dobna granica spustila na 30-ak godina.
- Svake godine imamo od tri do četiri nova teška slučaja mladih pacijenata ovisnih o alkoholu - dodaje Bagarić. Da mu je alkohol ozbiljno narušio zdravlje, Zagrepčanin (28) nije shvaćao sve dok ga s time okrutno nisu suočili liječnici Klinike za psihijatriju KBC-a Seste milosrdnice u Zagrebu.
- Počeo sam piti s 15 godina. To je tad bilo jednom tjedno, a kad sam se s 18 godina zaposlio, počeo sam polako piti svaki dan. U početku su mi dovoljni bili piva i vino, a kasnije sam u velikim količinama počeo piti votku - govori mladić.
Njegovo je pijanstvo trajalo punih deset godina. Mislio je da pijenje može kontrolirati pa je u veljači ove godine, pod prisilom djevojke i obitelji, prestao piti na pet tjedana.
- U početku je bilo jako teško. Tresao sam se, znojio, nisam mogao spavati. S vremenom sam se lakše nosio s tim, a onda sam rekao: ‘Pa dobro, mogu se kontrolirati. Popit ću samo čašicu votke’. I tu je sve ponovo krenulo - govori iskreno 28-godišnjak. Kad je bio pijan, bio je prilično agresivan. Pio je i na poslu, zbog čega je naposljetku dobio otkaz. Stvar je kulminirala kad ga je djevojka izbacila iz stana, a obitelj rekla da će učiniti isto ne otiđe li dobrovoljno na liječenje.
- Liječim se tek mjesec dana. Kad sam došao u bolnicu, liječnici su me suočili s vrlo lošim nalazima. Da sam nastavio, tko zna kako bih završio - iskreno će. Stručnjaci tvrde kako su odrasli tolerantniji na alkohol nego djeca i smrtonosna koncentracija alkohola u krvi u njih je od pet do šest promila.
- Za maloljetnike i dva promila mogu biti smrtonosna (nakon popijene 1,5 litre piva ili 0,8 litre vina). Odrasli tek nakon 12 do 15 godina pijenja alkohola postaju ovisnicima, dvadesetogodišnjacima za to treba pet godina, a petnaestogodišnjacima samo šest mjeseci - pojašnjava psihijatrica Orban pozivajući sve one roditelje koji kod djece primijete opijanje koje se ponavlja da se jave u Centar za mlade u Heinzelovoj ulici 62a u Zagrebu, gdje mogu doći bez liječničke uputnice.
- Dovoljno je da nam se prije tek telefonski najave. Bolje da dođu nepotrebno, nego da propuste pomoći djetetu na vrijeme - upozorava Orban. U Ministarsvu zdravstva govore kako su dječaci u svim dobnim skupinama skloniji opijanju od djevojčica (4% dječaka prema 1% djevojčica za dob od 11 godina, 12% dječaka prema 6% djevojčica za dob od 13 godina i 40% dječaka prema 24% djevojčica za dob od 15 godina).
- Alkoholizam je kronična, doživotna bolest i borba. Nakon tri do pet godina apstinencije može se reći da je osoba zaliječena, no nikad izliječena. Iako ovisnici toga nisu svjesni, alkoholizam prosječni životni vijek skraćuje za deset do 12 godina, a uzroci smrti uglavnom su zdravstveni problemi uzrokovani alkoholom - upozoravaju stručnjaci.
Muškarci veće tjelesne mase nešto će lakše podnijeti određenu količinu alkohola od muškaraca manje tjelesne težine i žena, što ne znači da će se alkohol kod njih brže izlučivati iz organizma. U sat vremena iz tijela se izlučuje od 0,10 do 0,15 promila alkohola. U prosjeku jedno piće sadrži od 0,20 do 0,30 promila alkohola, što znači da se jedno piće čak dva do tri sata izlučuje iz organizma. Kad su u pitanju žene srednje i starije životne dobi, one za razliku od muškaraca, koji piju u skupinama, piju same skrivajući se od okoline. Uzroci opijanja kod žena uglavnom su depresija, hormonalni poremećaji, loši brakovi, u kojima je često i suprug alkoholičar, odlasci djece iz obiteljske sredine...
Alkohol je kod žena svojevrsni sedativ i one u roku od dvije do tri godine postaju ovisnice. Kod muškaraca je taj period znatno dulji. Muškarcu treba od 10 do 15 godina da postane ovisnik o alkoholu, no jednom kad postanu ovisni, i muškarci i žene teško se suočavaju s problemom alkoholizma i teško prihvaćaju da imaju problem. Bitno je da se nakon bolničkog liječenja, koje ponekad uključuje i hospitalizaciju, ovisnik uključi i u neki od klubova liječenih alkoholičara. U Hrvatskoj djeluje više od 200 klubova, u Zagrebu ih ima 78, i rade na principu psihoterapija.
‘Djeca nisu svjesna štetnosti alkohola koji uništava mozak’
Frontalni režanj mozga razvija se sve do 24. godine i odgovoran je za razvoj vještina planiranja, organiziranja, koncentraciju, pažnju...
- Alkohol vrlo nepovoljno utječe na razvoj tog dijela mozga i može ga nepovratno oštetiti - upozorava doktorica Mirjana Orban.
Dodaje kako alkohol često dovodi do donošenja loših odluka, vožnje u pijanom stanju ili vožnje s pijanim vozačem što, nažalost, može završiti pogubno. Dodaje kako pijenje povećava vjerojatnost ubojstava i samoubojstava, utapanja, počinjenja ili bivanja žrtvom fizičkog ili seksualnog napada jer sprečava sposobnost rasuđivanja i procjene rizika. Osim toga, prekomjerno konzumiranje alkohola povećava rizik od razvoja kroničnih bolesti, poput raka, srčanog udara, drugih problema sa srcem, jetrom itd. Posljedice ovisnosti mogu biti i psihičke, poput nervoze, halucinacija, nesanice...
- Mladi moraju biti svjesni da oni, iako su maloljetni, donose odluke hoće li piti i zato moraju biti spremni na posljedice - zaključuje doktorica Orban.
‘Jako je bitno da se u liječenje uključi i pacijentova obitelj’
Prije dvadesetak godina dobna granica pacijenata koji su dolazili na liječenje bila je 50-ak godina. Danas, nažalost, to više nije tako.
- Imamo sve više pacijenata u dobi od 30-ak godina koji se javljaju na liječenje. Ako znamo da bi netko došao na liječenje, da treba dobrih desetak godina intenzivnog pijenja, onda zapravo možemo govoriti da naši 20-godišnjaci, pa čak i oni mlađi, intenzivno piju - govori docentica Ana Matošić dodajući kako su to u početku vikend opijanja, koja s vremenom prelaze u ovisnost.
- Naše društvo je jako tolerantno prema alkoholu. Neće svi oni koji se povremeno opijaju postati ovisni, no dio njih sigurno će imati problema s pijenjem - pojašnjava docentica. Tvrdi kako ni jedan ovisnik o alkoholu na liječenje ne dolazi dobrovoljno jer je spoznao svoj problem. Uvijek se prethodno dogodi neka neželjena, krizna situacija koja ga natjera na odlazak liječniku, bilo da je riječ o pritisku obitelji, prijetnji bračnog partnera rastavom, fizičkim zdravstvenim komplikacijama...
- Nekad su ovisnike na liječenje slale tvrtke. Danas to više nije tako. Danas se radniku jednostavnu uruči otkaz ugovora o radu - prepričava docentica naglašavajući kako je izuzetno važno da se u psihoterapiju, osim pacijenta, uključi i njegova obitelj, čiji su međusobni odnosi zbog alkoholizma narušeni.