Novopečeni direktor Imunološkog zavoda (IMZ) Mario Meštrović neće se naspavati u iduća dva tjedna jer mora dobro pretresti stanje zavoda i pripremiti ga za ulaganje strateških partnera. Nije da time samo spašava gola radna mjesta za 182 ljudi i tradiciju staru 120 godina, on doslovce može spasiti zdravlje nacije. Potencijalno nam prijete bolesti kao što su HIV i hepatitis ako bismo ostali bez lijekova koji su se dosad proizvodili u Rockefellerovoj ulici u Zagrebu i ako ih počnemo uvoziti.
Strah, tvrde upućeni, nije pretjeran. Gledano samo kroz zaradu, ulagačima je najzanimljiviji Edmonston-Zagreb soj na kojem u IMZ-u rade virusno cjepivo protiv ospica. To je najbolji soj na svijetu i ima preporuku Unicefa i Svjetske zdravstvene organizacije. Iako vrijedi najmanje 150 milijuna kuna, nikome nije jasno zašto nikada nije ušao kao temeljni kapital IMZ-a. Soja su se i prije nastojali dočepati mnogi svjetski proizvođači i dosad nisu uspjeli. Sad im je možda nadohvat ruke. Zviždač dr. Srećko Sladoljev nedavno je upozorio kako postoji opasnost da “strateški ulagači” ovog puta otkupe proizvodnju virusnih cjepiva, da podignu vrijednost proizvodnje, a da je za nekoliko godina preprodaju nekom svjetskom igraču. Tvrdi: tko ima soj, ima i svjetski monopol. Iz Unicefa su nekoliko puta potvrđivali da će uvijek dati preporuku u svijetu da se kupuju naša cjepiva, samo da pod hitno riješe probleme oko zastarjele tehnologije zbog koje su i izgubili licenciju za proizvodnju. No do danas se nisu uspjeli osuvremeniti.
Gledano kroz prizmu javnog interesa Hrvatske, puno je ozbiljnije ako izgubimo proizvodnju krvnih derivata jer nam iz uvoza prijete moguće zaraze. Naime, na godinu oko 180.000 dobrovoljnih davatelja daje potpuno besplatno i anonimno svoju krv iz koje se izdvaja krvna plazma. Ona se toliko cijeni u medicini da je nazivaju i svojom naftom.