Rad sa psima je zahtjevan, ali fantastičan. Koliko god uložite truda, on se duplo vrati, kaže poručnica Martina Radnić (31), zapovjednica Voda za uzgoj, selekciju i preddresuru u Satniji za obuku vodiča i službenih pasa ‘Satnik Krešimir Ivošević’ Pukovnije Vojne policije u Dugom Selu.
Martina je odnedavno postala prva žena – vodič službenog psa u Vojnoj policiji.
- Put je bio možda malo duži, ali vojska mi nije strana jer je moj otac bio sudionik Domovinskog rata. Nakon fakulteta na Društvenom veleučilištu u Zagrebu na Odjelu za izobrazbu trenera dobila sam želju postati vojnikinjom te sam se prijavila u ured u Remetincu. Odslužila sam vojni rok i specijalističku vojnu obuku. Provela sam tri godine u Gospiću u bojni „Vukovi“. Bila sam pripadnica Bojne za opću logističku potporu, a uslijedila je časnička škola gdje su me zbog znanja u radu sa psima opredijelili za vojnu policiju. Od lipnja prošle godine pripadnica sam pukovnije – rekla je Radnić. Kolege u Vojnoj policiji odlično su je prihvatile. Dan započinje šetnjom i igrom sa psima, nakon čega slijedi obuka.
- Obuka je svaki dan drugačija. Jedan dan bazira se na osnovama dresure, a drugi dan na specifičnim znanjima, npr. usvajanjima mirisa, što je prilagođeno dobi psa. Slijedi hranjenje i higijena pasa, a kako je zatoplilo psi se kupaju i četkaju. Kasnije ih istrčavamo i hranimo i to je kraj radnog dana – kaže Martina. Obuku za vodiča službenih pasa uvijek ju je zanimala, a nakon 315 sati tečaja, postala je vodič.
- Sama obuka je kvalitetna i zahtjevna. Radili smo sa štencima i odraslim psima. Radi se poslušnost i uvođenje štenaca u proces obuke. Naime, primjena jedne metode na starijeg psa neće djelovati isto kao na štene jer ono ne razumije što tražimo od njega. Rad sa psima je zahtjevan, ali fantastičan. Koliko god dajete, sve vam se duplo vrati. Gušt ih je vidjeti od štenaca koji rastu, napreduju i na početku imaju pet, a odrastaju u velike i snažne pse koji teže oko 30 kila. Drago ti je kad vidiš ‘svog psa’ koji je odrastao kako se ponosno drži. To je posebno zadovoljstvo. Baza u obuci je ljubav. Psu mora biti zabavno i mora naučiti da iza bilo koje radnje slijedi nagrada, npr. loptica – naglasila je Radnić.
- Svaki je pas poseban, drukčiji. Žao ti je kad ih netko drugi zaduži, no opet su tu. Vidimo ih ovdje u Pukovniji, sretnemo ih pa je lakše. Službeni psi kao i ljudi imaju svoj radni vijek. On se kreće od sedam do 10 godina, ovisno o namjeni te psihofizičkom i zdravstvenom stanju pasa. Nakon umirovljenja postoji mogućnost udomljenja tog psa, a većinom ga udomljuju vodiči koji su s njim prošli radni vijek. U slučaju da nema mogućnosti udomljenja – vraća se kod nas, gdje ima doživotnu skrb. Ovdje u Dugom Selu imamo belgijsku ovčarku Elu. Ima 11 godina i jedna je od mojih ljubimica. Manje više samo sjedi i mazi se – smije se Martina. Privatno ima njemačku boksericu Romu Di Periculum- staru 10 godina, a već 22 godine bavi se i jahanjem. Priznaje kako otac na početku nije bio oduševljen njezinim ulaskom u vojsku, no danas joj je najveća podrška, a dodaje da svoj posao nikad ne bi mijenjala za neki uredski.