U organizaciji Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja u Vukovaru se danas održava obilježavanje Međunarodnog dana nestalih osoba i Dana sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu.
U obilježavanju tog za Hrvatsku veoma važnog dana svake godine sudjeluju i predstavnici Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja koji već godinama rade na sustavnom traženju 1832 trenutno nestale osobe. Hrvatska je razvila svoj model traženja nestalih koji se sustavno unaprijeđuje i zbog toga je postao prepoznat kao učinkovit i izvan granica naše države jer nije primjenjiv samo na potrage za nestalima u ratu nego i uslijed velikih katastrofa.
Kako izgleda traganje za nestalima u Domovinskom ratu ispričali su nam Ivona Paltrinieri, ravnateljica Uprave za zatočene i nestale te Dejan Marošičević, voditelj Ispostave Istok.
- Dolaskom ministra Tome Medveda model traženja počeli smo dodatno razvijati. Nabavili smo dosta nove opreme, počeli više koristiti potražne pse koje smo dodatno educirali, na teren smo uveli dronove, geo radare i druge uređaje. U radu na terenu bilo je lakše doći do informacija odmah nakon rata; sada je puno teže no, ministar je 2016. godine inzistirao na međuresornoj suradnji i time su se povezale informacije policije, pravosuđa, obavještajne službe, MORH-a i nas kao provedbenog tijela pa na dnevnoj bazi izmjenjujemo podatke. Proces je ubrzaniji, učinkovitiji i puno smo brži. Svakodnevno radimo i obradu podataka, analitiku, pregledavanje stare dokumentacije, već istražene lokacije, organiziramo akcije dodatnih krvnih uzoraka kako bismo pokušali otkriti identitete za neke od preko 800 NN ostataka koje imamo na Zavodu za sudsku medicinu - kaže ravnateljica Paltrinieri dodajući kako su u zadnja dva mjeseca uzeli dodatnih 138 novih uzoraka pa vjeruju kako će imati poklapanja DNA s nekim ostacima.
Također je i njihova antropologinja počela raditi reviziju NN ostataka koji su sve ove godine neidentificirani jer u našoj bazi nema poklapanja krvnih donora. Upravo zato im je jako bitno dobro surađivati sa Savezom udruga obitelji nestalih i s javnosti kako bi naglasili potrebu osvješćivanja broja nestalih i neidentificiranih.
Rad Uprave za zatočene i nestale vrednuje se kroz podatke o pronađenim nestalim osobama i broju lokacija koje su prekopali i istražili. U mandatu ministra Medveda, na području cijele Hrvatske prekopano je 312 lokacija, odnosno preko 878 tisuća kvadratnih metara. Najvećim dijelom kopano je na području Vukovarsko-srijemske županije jer je tu i najveći broj nestanaka – 110 lokacija. U Sisačko-moslavačkoj županiji 64 lokacije, u Osječko-baranjskoj 37. Ekshumirani su posmrtni ostaci 159 osoba, identificiranih je 221. Najviše su ponosni na pronalazak masovnih grobnica kod Bobote i Marinaca i na nedavni pronalazak dva hrvatska branitelja policajca u Kukunjevcima.
- Naša izvješća vrlo su temeljita i tko god dođe na ovaj posao iza nas imat će kompletnu dokumentaciju gdje je i koliko točno kopano. Imali smo situacije da smo neke lokacije kopali ponovo jer nismo raspolagali s ranijom dokumentacijom no, nije bilo uzalud jer smo kopali više i dublje i u konačnici ipak pronašli ostatke. To je, primjerice, bilo s nedavno otkrivenom masovnom grobnicom kod Bobote. U slučaju Bobote u javnosti su kolale razne priče pa smo odličili prekopati čak 15 tisuća kvadratnih metara i jednom zauvijek otkloniti sve sumnje. Za neke lokacije godinama postoje priče i nagađanja no, često se našim kopanjem utvrdi da su lažne. Jedna takva priča je i Ovčara 2. Proveli smo tamo jako puno vremena na probnim iskapanjima i provjerili desetke tisuća kvadrata geo radarima. Nismo našli ništa. To je prostor od stotine hektara i nemoguće je sve prekopati. Bez prave informacije teško ćemo naći Ovčaru 2 - kazuje nam Vukovarac Dejan Marošičević koji je u službi Uprave godinama, djelomično motiviran i vlastitim gubitkom jer mu je u ratu nestao punac, kao i četiri prijatelja iz djetinjstva.
Dejan ističe kako je jedini problem na terenu nedostatak pravih informacija, ali i pojavljivanje svjedoka koji često nemaju dobre namjere da otkriju poziciju nekih grobnica.
- Ponekad na teren dovedemo svjedoka koji tvrdi da zna lokaciju neke grobnice no, kada se nađe na polju, ne može se snaći ni išta prepoznati. Prošlo je 30 godina, teren se izmjenio, drvo koje je zapamtio nije tamo gdje je bilo, orjentiri su nestali. Nekada možda imaju najbolju volju da pomognu, a nekada imamo i one koji nas namjerno zavaravaju kako bi nas naveli na krivi trag, trošili nam vrijeme i resurse. Kada smo radili bobotsko smetlište pojavio se svjedok koji nas je uporno usmjeravao na drugi kraj smetlišta jer je vidio da smo iskopali praktično do grobnice i da smo na dobrom tragu. Sličnu situaciju imali smo i u Borovu Selu gdje nas je jedan navodni svjedok danima zavlačio. Tada smo u situaciji da procjenjujemo relevantnost svjedoka pa nekada i kopamo iako nije baš siguran, ali mi smatramo da je dobronamjeran - priča nam Dejan koji je svakodnevno na terenu sa ljudima.
U Upravi kažu kako istovremeno pretražuju terene na više lokacija zbog čega i jesu podijeljeni na Sektor Istok i Sektor Jug.
- Vodimo se kvalitetnom informacijom, nebitno da li se radi o pojedinačnoj ili masovnoj grobnici. Puno je dezinformacija koje ljudi šire svjesno ili nesvjesno, a to samo uznemiri obitelji koje misle da mi ne želimo kopati, a mi zapravo znamo da informacija nije vjerodostojna. No, unatoč tome provjerimo i takve dojave jer se zbog nedostatka pravih i čvrstih informacija, hvatamo i za to - dodaje Marošičević. Inače, naš je Zakon za 'lažne' svjedoke predvidio prekršajnu kaznu, ali i odredbu o nagrađivanju za svaku korisnu informaciju. U Upravi kažu kako koriste i te mogućnosti.
Kada dobiju provjerljivu informaciju o vjerojatnoj lokaciji grobnice, Uprava pokreće postupak 'otvaranja' terena. Prvo slijede terenski izvidi, pretraga terena dronom, geo radarom i psima istreniranima da u tlu osjete poseban enzim koje luči ljudsko tijelo tijekom raspadanja.
- Dronom pretražujemo teren i radimo orto-pogled kojime se lako uviđaju strukturne promjene u procesu dozrijevanja žitarica jer svako strojno narušavanja tla vidljivo je kao zelenija i tamnija površina, a ukoliko nema vegetacije po boji zemlje se prepoznaje gdje je nešto kopano. Činjenica je da se s protekom godina sve manje vidi narušenost tla kojega je, primjerice, kopao bager tijekom rata, ali zato imamo druge poluge jer nakon drona ide geo radar koji detektira sve biološke predmete u zemlji. Potom idu psi - tumači nam ravnateljica Paltrinieri dodajući kako radne ekipe nisu ograničene vremenskim uvijetima pa rade neprekidno.
- Bitne su nam jedino mjere sigurnosti naših ljudi i strojeva jer ne želimo da nam itko nastrada - dodaje Paltrinieri.
Nikada na terenu nisu imali problem oko prekopavanja nečije njive ili zemljišta jer ljudi imaju empatiju prema činjenici da se radi o traženju nestalih. Ipak, u Upravi kažu kako nastoje sačekati da vlasnik s polja skine svoj usjev prije nego sve raskopaju. Nakon što obave sav posao, sve vrate u prvobitno stanje.
- Žao nam je kada čujemo da nas javnost proziva jer, primjerice, u pet iskopavanja nismo pronašli ništa. To ne znači da se ne trudimo i da je posao uzaludan. U Bučju, velikom šumskom masivu, prekopali smo preko 50 lokacija bez rezultata, a tamo imamo 24 nestale osobe, velika skupina ljudi koju ne možemo naći. Na provjeravanje informacija, razgovore s ljudima i terenskse izvide ode jako puno vremena. To je zahtjevan proces koji neprekidno traje. U travnju je započelo kopanje Petrovačke dole, smetlišta nedaleko Vukovara, lokacije za koju se pretpostavlja da krije više ubijenih osoba i da je možda sekundarna i tercijalna grobnica. U fazi smo skidanja ogromne količine smeća prije nego dođemo do tla. Znali smo da je to zahtjevna lokacija i da će kopanje dugo trajati. Nama svaka identifikacija puno znači i jednako smo razočarani ako nikoga ne pronađemo jer znamo da s otkrivenim ostacima nečijim roditeljima i djeci donosimo olakšanje i kraj agonije - kaže ravnateljica Paltrinieri dodajući kako je bitno reći da je hrvatska država preuzela na sebe obvezu traženja, identifikacije i pokapanja i onih nestalih čiji su roditelji i srodnici umrli.
Najveća pohvala našem radu je kada nam dođu članovi obitelji nestalih i zahvale nam - dodaje.