Kad dobijem dječji doplatak, napravim im bolonjez. Željni su mesa, a bolonjez obožavaju, ali i to im priuštim jednom na mjesec, posramljena je i tužna Renata Mikulec (38), samohrana majka troje malodobne dječice iz Dolca kraj Krapine.

Renata s dvije kćeri (6) i (10) te sinom (4) podstanarka je. Završila je tekstilnu školu, ali već godinama nema posao. Kaže, nitko ne želi zaposliti ženu s troje djece. Rodila ih je tijekom dugogodišnje izvanbračne veze s muškarcem (44) koji ih je lani napustio. Od tad niti pita za djecu, niti ih viđa. Unatoč pravomoćnoj i ovršnoj presudi, do danas nije uplatio ni lipe alimentacije.

- Više su mi djeca gladna što su nego sita. Često se dogodi da im nemam što dati jesti. Trenutačno nemam ni za kruh i mlijeko - sramežljivo priznaje Renata.

Jedini prihod im je dječji doplatak, 1398 kuna na mjesec. Stanarinu s režijama plaća 1600 kuna.

- Kako? Ne znam. Švercam se iz mjeseca u mjesec. Platim dio stanarine, pa ostavim dio da barem nešto mogu kupiti i nahraniti djecu. Najteže mi je kad nešto požele, a ja im ne mogu dati ni normalan ručak - Renata, kojoj ne žele pomoći ni roditelji, nije mogla suspregnuti suze . Kaže, osuđuju je jer je u izvanbračnoj zajednici rodila djecu. Najstarija kći užinu besplatno dobije u školi, i to joj je jedini siguran obrok. Na jesen će i druga u školu i majka ne zna kako će ih opremit za školu.

- Kad bi me netko zaposlio, organizirala bih i čuvanje djece. Samo da zaradim za komad mesa - kaže.

Kad je čuo za gladnu djecu, jedini je u pomoć priskočio Mirko Prelčec iz Krapine koji je ove godine dobio i nagradu Ponos Hrvatske.

- Sablažnjava me ovo društvo u kojem djeca moraju umrijeti od gladi - kaže Mirko koji je nedavno pokupio hrane koju je našao kod kuće i odnio je Renati.

A ona je pokušala dobiti za djecu i neku stalnu pomoć. Osim dječjeg doplatka, u Centru za socijalnu skrb rekli su joj da na ništa drugo nema pravo. Povremeno dobije samo jednokratnu pomoć od Centra ili županije. No s tom pomoći od 500 kuna dva ili tri puta na godinu, teško da djeca mogu dugo jesti.

- Željni su svega. To su djeca. Dok drugi jedu sladoled, meni srce puca jer ga ne mogu kupiti. Kad iz susjedstva miriše meso, vidim tugu i želju u njihovim očima, a ja nemam šniclu da im ispečem - kaže nam Renata sa suzama u očima.

Za Prelčeca je nevjerojatno da društvo nema rješenje za ženu koja je u bezizlaznoj situaciji: “Nemoguće je da nema rješenja. Ona ne bi smjela biti bez posla, a djeca ne bi smjela biti gladna. Umjesto da država pomogne njoj kojoj stvarno treba, mnogi dobivaju razne naknade, a jasno je da im ne treba”.

Ako želite pomoći Renati i njezinoj obitelji možete ju kontaktirati na broj 098 568133.

Otac ne plaća alimentaciju, no država je spora u svojoj kontroli 

Ako otac djece ne želi da mu se alimentacija skida s njegova prihoda administrativnom zabranom, nadležni Centar za socijalnu skrb mora provjeriti ispunjava li roditelj svoju obvezu plaćanjem alimentacije na ruke. Tako je i u Renatinu slučaju. No Centar po zakonu to može provjeriti i reagirati tek nakon šest mjeseci. Tad su dužni podnijeti kaznenu prijavu, tumače nam pravnici.