Moramo otvoreno reći, mi predstavljamo teror, crveni teror te ćemo otvoreno reći da ćemo likvidirati sve protivnike vlasti na temelju njihova razmišljanja, klasne pripadnosti i predrevolucionarne djelatnosti, kazao je Feliks Dzeržinski, Lenjinov prijatelj, sudionik Oktobarske revolucije i šef prve sovjetske tajne policije "Čeke".
A on je zaista bio opasan tip. Surov i nemilosrdan. U doba tzv. 'Crvenog terora' (kampanje masovnih ubojstava i svirepog mučenja u godinama nakon revolucije) zaslužan je za ubojstva između 100.000 i 250.000 ljudi iz svih slojeva ruskog društva. Aristokrati, radnici, seljaci, umjetnici - nitko nije ostao pošteđen...
Rođen je 1877. godine na imanju Dzeržinovo u zapadnoj Bjelorusiji, u obitelji koja je pripadala slavnom poljskom plemstvu. U djetinjstvu je planirao postati jezuitski svećenik. Događaj koji je obilježio njegovo djetinjstvo je smrt sestre Wande koja je kao 12- godišnjakinja poginula u nesreći tijekom lova. Nikad se nije saznalo koji je njezine braće ju je slučajno ubio pucnjem iz puške. Je li to bio Feliks ili Stanislav nikad se nije utvrdilo.
Izbacili ga iz gimnazije
Feliks je bio izvrstan đak, a osim materinjskog poljskog tečno je govorio i ruski, jidiš i latinski. Gimnaziju je pohađao sa velikim revolucionarom i ocem poljske neovisnosti 1918. godine maršalom Jozefom Pilsudskim koji je poslije postao njegov neprijatelj. On je za njega rekao:
- Dzeržinski se isticao kao đak nježnošću i skromnošću. Bio je prilično visok, vitak i povučen, stvarajući dojam askete sa licem kao na ikoni. U svakom slučaju ta osoba nije znala lagati - prisjetio se mnogo desetljeća kasnije maršal Pilsudski.
Dzeržinski se upravo u gimnaziji zarazio revolucionarnim idejama te je iz gimnazije i izbačen zbog revolucionarnog djelovanja. Nakon jednog od prvih uhićenja, a stalno je bio po zatvorima neki policijski službenik je u njegov dosje napisao:
“Feliks Dzeržinski, imajući u vidu njegove poglede, osude i karakter, bit će posebno opasan u budućnosti, sposoban za bilo kakav zločin”. Kakve proročanske riječi.
Smrt zaručnice ga bacila u tešku depresiju..
Neko vrijeme prestao je djelovati u radničkom pokretu i to nakon smrti zaručnice Julie Goldman. Naime, žena koju je obožavao umrla mu je od tuberkuloze i to njemu na rukama. Upao je u tešku depresiju iz koje se izvlačio godinu dana.
Vlasti carske Rusije, odnosno Ohrana njihova tajna policija, više puta ga je uhitila, a nakon što je osnovao socijalističku stranku Poljske poslan je u Sibir. Neko vrijeme je proveo na talijanskom otoku Capri, kao gost pisca Maksima Gorkog, koji je i sam bio u dobrovoljnom egzil.
Oženio se 1910. godine partijskom kolegicom i vodećom poljskom komunistkinjom Sofijom Muszkat s kojom je dobio sina. Ona je mjesec dana nakon vjenčanja uhićena pa je njihovo jedino dijete, sina Janeka, rodila u zatvoru.
Sljedećih sedam godina, sve do revolucije, Dzeržinski je uglavnom je bio po zatvorima ili u bijegu gdje se povezao s boljševicima i postao blizak prijatelj Lenjina.
Jedno vrijeme je proveo i u zloglasnom Desetom paviljonu Varšavske citadele, odakle je evakuiran zbog njemačkog napredovanja u Prvom svjetskom ratu. Stražari su ga toliko tukli da su mu nanijeli trajnu disfiguraciju vilice i usta. Jedno vrijeme je proveo i u moskovskom zatvoru Butyrka, gdje mu umalo nije amputirana noga zbog povreda nanijetih teškim okovima.
Nemilosrdni obračun sa svima
Oslobođen je tek nakon Februarske revolucije 1917.godine. Dzeržinski se među prvima zauzimao za izlazak iz Prvog svjetskog rata i poticao vojsku na dezerterstvo. Ironično, upravo su ruski dezerteri ubili njegovog brata na njihovom obiteljskom imanju u Poljskoj.
Lenjin je svog prijatelja nakon što su preuzeli vlast postavio na čelo nove komunističke tajne policije "Čeke". I nije požalio. Dzeržinski se pokazao kao vrsni organizator te krenuo u nemilosrdni obračun sa svima.. Postao je i ministar unutarnjih poslova. Njegova Čeka je koristila mučenje i specifičan način smaknuća pucanjem u stražnji dio vrata. Bez suđenja je smaknula na stotine tisuća ljudi u podrumima zatvora i na javnim mjestima.
Sjedište Čeke bilo je u poznatoj zgradi Lubjanka u Moskvi u sklopu koje se nalazio i zatvor. Čeki su od samog početka nastanka dodijeljeni znatni resursi, a dobila je i neograničenu moć u mladoj sovjetskoj državi. U Lubjanki će se poslije nalaziti sjedište svih ostalih tajnih službi.
Nakon Lenjinove smrti Dzeržinski se priklanja Staljinu te nastavlja s likvidacijama neprijatelja i Staljinovih protivnika unutar partije. Umire 20. srpnja 1926. godine u 49 godini života. Naime, nakon dvosatnog govora u Centralnom komitetu u kojem se oštro okomio na tada Staljinu nepoželjnog Lava Trockog dobio je srčani udar. I to nakon žestokog aplauza.
Elitna jedinica nosi njegovo ime
Staljin je na vijest o njegovoj smrti izjavio da je umro “posvećeni vitez proletarijata”. Zamijenio je jedan drugi Poljak, Vjačeslav Menžinski. Gradovi, oblasti, ulice i trgovi nosili su (a neki nose i dalje) ime Dzeržinskog.
Ispred Lubjanke godinama je stolovao njegov spomenik težak 15 tona (Čelični Feliks), ali je 1991. maknut i prebačen na mjesto gdje se nalazi 700 umjetničkih djela sklonjenih nakon pada SSSR-a. Moskovski gradonačelnik Jurij Lužkov 2002. godine predložio je obnavljanje spomenika, ali se tome usprotivila oporba na čelu s liberalima i vlada u Kremlju. U Minsku je u svibnju 2006. pred vojnom akademijom podignuta brončana replika ovog spomenika.
Prije dvije godine Vladimir Putin, inače bivši KGB-ovac i očito veliki obožavatelj Dzeržinskog, elitnu policijsku jedinicu nazvao je po osnivaču Čeke. “F. E. Dzeržinski” broji 12 tisuća ljudi, a specijalizirana je za brzo i učinkovito djelovanje i javnu sigurnost.