Đuro Đukić (75) iz Ulice Mate Ujevića u brodskom naselju Kolonija više od pet godine krpa rupe na cesti u svojoj ulici.

Susjedi mu se pomalo i čude i većina radije čeka cestare. Kaže, nije mu teško zamiješati beton i popraviti.

- Što da radim, kamioni i druga vozila nonstop prolaze, rupa je sve više, sve su veće i veće, mogao bi netko i stradati, a meni nije teško zamiješati šljunak, pijesak i cement, pa lopatu i mistriju u ruku i rupe na cesti zakrpati - govori Đuro Đukić(75). Rupe na cesti u njegovoj ulici datiraju još od ‘70-ih kada je cesta loše asfaltirana, “intenzivno” otprije pet godina. Đuro se kod prve veće rupe “dao na posao”. 

- Iako sam u mirovini, to nikako ne znači da nemam drugog posla, a kako bi rekli susjedi gledajući me dok to radim. Rupe krpam po cijeloj ulici, ali ih najviše i najvećih ima u duljini moje kuće, voda se nakuplja kod svake kiše, a automobili prilikom prolaska zalijevaju mi fasadu kuće. Po onoj narodnoj ‘bolje spriječiti nego liječiti’, te udarne rupe krpam sam jer cestare se nikada ne može dočekati, a i kada dođu naprave to preko volje i loše. Za tjedan, dva rupe budu veće nego su bile. Unatoč poodmaklim godinama to mi ne pada teško jer znam da radim korisnu stvar - kaže Đuro. Rupe krpa barem dvaput godišnje, redovito u proljeće poslije zime kada je cesta najoštećenija.

- Nema veze što sve to plaćam od svoje skromne mirovine. Uvijek ću odvojiti toliko novca. Ponosan sam jer radim dobru stvar.

Bilo bi mu lakše da ima mješalicu, ali i ovako neće odustati.

Supruga Magdalena (80) u početku je prigovarala i ljutila se, ali je na kraju odustala.

- Uvidjela je da radim ono što treba. Ni stazu uz kuću nisam imao, bilo je blato i voda i kuća nam je stalno bila blatna, ali nisam čekao na milost cestara i svog mjesnog odbora, nego sam to napravio sam - kaže. Svoju ulicu uređivat će dok ga zdravlje služi. Boji se da novi asfalt u ulici neće tako skoro dobiti.