Povodom obljetnice Krvavog Uskrsa 1991. godine, dana kad su se na Plitvicama sukobili hrvatski policajci sa srpskim pobunjenicima, donosimo vam feljton o događaju nakon kojeg je svima postalo jasno da nas čekaju teška i krvava vremena ...
Prvi dio govori o srpskim planovima okupiranja hrvatskog teritorija i o tome kako su Srbi pozivani na ustanak...
Srpska milicija pod vodstvom Milana Martića 29. ožujka 1991. godine okupira Plitvička jezera. Zauzimaju upravu nacionalnog parka, osoblje i službenike protjeruju te područje parka pripajaju tzv. SAO Krajini.
- Vodstvo kninskih pobunjenika odlučilo je koncem ožujka 1991. teritorijalno povezati 'autonomne' općine Banije i Korduna. Na putu su im se pritom naške dvije općine; Titova Korenica sa većinskim srpskim stanovništvom te Slunj s hrvatskom većinom. Vlast u Korenici držala je umjerena struja bivših reformiranih komunista, Srba, koja je nekoliko puta odbila izvršiti naloge o započinjanju pobune koji su im stizali iz Knina. Čelništvo SDS-a nezadovoljno izostankom 'odlučnosti borbe za srpsku stvar', pokušalo je u nekoliko navrata izvršiti puč i zbaciti lokalnu vlast, no bezuspješno.
Napokon, kninski su vlastodršci izgubili strpljenje, poslavši naoružane dragovoljce i 'Martićevu miliciju' iz Knina u Titovu Korenicu da silom svrgne općinsku vlast. Sada je srpska demokratska stranka samostalno formirala novu vlast.
Iz Korenice su naoružani pripadnici krajinske milicije okupirali Nacionalni park Plitvička jezera. Ovo idilično mjesto prepuno jezera i vodopada proglašeno je 'turističkim biserom Krajine' a svi radnici hrvatske nacionalnosti protjerani su - opisuje Dušan Viro događaje u ožujku 1991. u svojoj knjizi Slobodan Milošević - anatomija zločina.
Marš na Drinu na kninskom radiju
Hrvatska vlada pozvala je tada načelnika općine Korenica Boška Božanića da oslobodi prostor Nacionalnog parka od naoružanih terorističkih skupina, no taj je zahtjev ignoriran.
Ujutro 31.3. na katolički Uskrs na Plitvice je upućena postrojba specijalne policije MUP-a Hrvatske, sa zadaćom ovladavanja područjem Plitvičkih jezera. Pri dolasku u nacionalni park srpski pobunjenici otvorili su vatru na hrvatsku policiju, prilikom čega je ubijen policajac Josip Jović, a sedmorica su ranjena. Na srpskoj strani poginuo je Rajko Vukadinović, korenički mesar koji se priključio teroristima. Bile su to prve žrtve rata u Hrvatskoj.
- Intervencija hrvatske policije na Plitvicama izazvala je proglašenje 'ratnog stanja i opće mobilizacije na području Krajine'. Radio Knin puštajući srpske borbene koračnice i Marš na Drinu, pozvao je građane 'Krajine' koji su u posjedu oružja da formiraju oružane formacije za obranu od 'hrvatske okupacije'. Crkvena zvona neprestanom zvonjavom mobilizirala su 'sve koji mogu nositi oružje da ustanu u borbu protiv ustaša'.
Milan Martić je na središnjem gradskom trgu pozvao Srbe na ustanak, ustvrdivši 'da je srpski predsjednik obećao poslati oružje'.
Milan Babić u dramatičnom obraćanju 'srpskom narodu' žestoku osuđuje 'agresiju neofašističke i ustaške vlasti hrvatske države protiv srpskog naroda' - navodi u svojoj knjizi autor Viro.
Miris baruta djelovao poput opijuma na Miloševićeve ratnike
Nadalje, ističe, kako istovremeno predsjednik Predsjedništva Jugoslavije Borisav Jović, na svoju ruku, zapovijeda tenkovskim postrojbama JNA ulazak u rajon Plitvica. Pod krinkom 'razdvajanja zaraćenih strana', a u namjeri otimanja teritorija iz jurisdikcije hrvatske države, vojne su vlasti ultimativno zatražile žurni odlazak policijskih snaga s prostora Nacionalnog parka. Svako odbijanje ultimatuma dovelo bi do sveopćeg napada vojske na policijske snage. Tenkovi su zaposjeli glavne mostove, prometnice, javne zgrade i raskrižja.
- Borisav Jović će u Beogradu izjaviti: 'Prešli su Rubikon. Ni od koga više ne tražimo nikakve odluke, dejstvujemo prema potrebi za zaštitu srpskog naroda, obaveštavamo Predsjedništvo o događajima, pa kome se ne dopada, neka ide kući'. Miris baruta djelovao je poput opijuma na ratnike Miloševićeve Velike Srbije, koji su napravili još jedan bitan korak prema ratu.
Skupština 'Krajine' sastala se pod sjenom tenkovskih cijevi JNA u Korenici 1. travnja 1991. kako bi proglasila pripojenje svoje paradržave Srbiji, a dva dana kasnije to čine secesionisti iz Slavonije - zaključuje Viro.
Povici 'Idemo na Plitvice' i 'Ovo je Srbija'
Kako navodi Benedikt Staklarević 2013. u svom diplomskom radu 'Srpska propaganda prema Hrvatskoj 1989.-1992.' u tisku su se prenosile izjave Plitvičana kako se boje ponavljanja 1941.g. kada su ustaše „klali na koga god bi naišli“. Poginuli srpski pobunjenik Rajko Vukadinović ispraćen je na groblju u Korenici od strane mještana kao srpski heroj kojeg su „dušmani ubili“ premda nitko iz SDS-a nije došao na pogreb.
- Povodom događaja na Plitvicama, 2. svibnja, održan je miting SDS-a u Prijeboju umjesto u Plitvicama. Nazvan je „maršem mira“ na Plitvička jezera. Okupilo se 2000 ljudi srpske nacionalnosti iz Korenice i dijela kninskih mjesnih zajednica. Na skupu su govorili predsjednik skupštine općine Korenice Boško Božanić, Milan Babić i predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj.
Šešelj je najavljen kao „čovječina“, a izjavio je da je „do Virovitice sve Srbija, a ono od zapada možda Italija, Austrija, Mađarska, a možda i Hrvatska“ te da „mi to ne znamo i ne interesira nas“. Time je i javno objelodanio velikosrpske planove - navodi u svom radu Staklarević te dodaje kako su reakcije okupljenih na Šešeljev govor, ali i ostalih koji su ga održali bili su povici „Idemo na Plitvice“ i „Ovo je Srbija“ uz Miloševićeve slike.
- Unatoč tome što je vojska ograničila područje okupljanja veći dio srpskih ekstremista i dio alkoholiziranih ljudi pokušalo se probiti do Plitvica. Ovaj miting još jednom je pokazao da pobunjeni Srbi uz podršku Beograda ne namjeravaju pregovarati o njihovom položaju u Hrvatskoj nego pripojit teritorij Srbiji što će dovesti i do raspirivanje sve veće pobune i u Slavoniji i Baranji uz nove žrtve - zaključuje Staklarević.