Europa je upoznala duhan zahvaljujući Kolumbovim moreplovcima i istraživačima Amerike koji su od Indijanaca učili o pušenju lule i sadnji duhana. Bliskoistočna kultura već je odavno poznavala lule zbog pušenja hašiša i drugih opojnih supstanci.
- Najstariji primjerci koje imam datiraju iz 17. stoljeća i to su zapravo arheološki nalazi u fragmentima. Osim tih prvih turskih lula možda i jedini u Hrvatskoj imam lulu koju je proizvela Prva jugoslavenska tvornica lula iz Našica. Proizvodili su ih u razdoblju od 1919. do 1921. godine. No cilj moje kolekcije nije imati najviše lula, nego lule napravljene od što više različitih materijala, iz što više različitih razdoblja i iz što više dijelova svijeta – objašnjava kolekcionar lula Siniša Brlas (49) iz Virovitice.
On nikad nije zapalio lulu ni cigaretu jer kaže da ne osjeća potrebu, a da stvar bude zanimljivija, karijeru je posvetio sprječavanju i prevenciji ovisnosti jer kao psiholog radi u virovitičkom Zavodu za javno zdravstvo. Kaže kako njemu, za razliku od ostalih kolekcionara, nije važna funkcionalnost lule nego njezina estetska dimenzija. U njegovoj je kolekciji više od 120 lula, a među njima su one izrađene od uobičajenog vrijeska preko kukuruza, bambusa, magnezijeva silikata, školjaka pa do metala. Ima lule iz različitih podneblja, uključujući afričke, egipatske, kineske, europske, američke, azijske i slično.
- Moja sakupljačka strast razbuktala se kad sam imao oko 25 godina, završio fakultet i zaposlio se, pa sam imao i novca da si mogu kupiti primjerke koje želim. Do tada sam sporadično kupovao pojedine primjerke, a zapravo me lule vraćaju u predivne dane djetinjstva i podsjećaju na djeda koji je znao pućkati lulu. Prve lule koje imam su zapravo njegove jer su mi ostale nakon njegove smrti, tako da zapravo već više od 30 godina skupljam lule – objašnjava Brlas dodajući kako je pojedine primjerke otkupio zahvaljujući oglasnicima i internetu, a dio kolekcije darovali su mu prijatelji pomorci koji su putujući po svijetu nailazili na zanimljive lule.
Nikad nije kupovao sve što se nudi jer, kaže on, ne želi napraviti skladište u kojem će lule biti sakrivene u ladicama, nego ih je izložio u vitrinama kako bi svakodnevno u njima uživao, a i kako bi posjetitelji koji ulaze u njegov dom doživjeli specifično iskustvo.
- Nemam skupih lula, najskuplju sam platio nekoliko stotina kuna, iako pravi ljubitelji znaju da se danas može kupiti lule i za nekoliko tisuća kuna. Kolekcija koju imam za mene je zapravo kompletirana, a vrhunac sam sakupljanja doživio 2016. godine kada sam dio zbirke posudio Gradskom muzeju u Virovitici. Ondje su je izložili tijekom izložbe o duhanu u njegovom uzgoju u Podravini – pohvalio se Brlas.
Njegovu strast ne dijeli supruga Mihaela (38) ni dvije kćeri stare 16 i 12 godina. Supruga se smije kako je samo jedanput pokušala obrisati prašinu s vitrine dok suprug nije bio doma, no on je već s vrata otkrio da je "dirala" njegovu kolekciju. Cijenu kolekcije ne bi znao procijeniti jer je za njega osobno neprocjenjiva.
No cijenu svojih radova dobro zna Domagoj Telišman (39) iz Zagreba koji je dao otkaz u velikoj tvrtki gdje je radio kao grafički dizajner i posvetio se izradi lula od čega danas živi.
- Lule izrađujem već 12 godina, a obrt sam otvorio 2014. godine. Naime, moj tata je pušio lule ja sam već kao tinejdžer od 18 godina počeo pućkati. Tad nisam nisam razmišljao o tome kakve su lule i tko ih je izradio. No prije više od 15 godina sa svojom tadašnjom djevojkom, danas suprugom, na plaži na Velom Lošinju ugledao sam čovjeka koji je izrađivao lulu. Potpuno me opčinio pa sam mu prišao i počeo razgovarati s njim. Ispostavilo se da je čovjek Nijemac, grafički dizajner koji proizvodi lule. Dugo smo razgovarali, a nakon tog razgovora sve me više okupirala izrada lula. Nikad prije nisam ništa izradio niti sam iskustva s drvetom. Dapače, gledao sam na internetu fotografije radionica svjetskih majstora pogađajući i odgonetajući čemu služi svaki pojedini alat da bih ga i ja mogao kupiti za sebe – smije se Domagoj pojašnjavajući kako je prvu lulu izradio od vrijeska 2006. godine.
Prijatelji i poznanici počeli su se interesirati i tražiti da i njima izradi slične, pa se dodatno udubio u posao. Uskoro je zaglibio između stalnog posla i hobija.
Dolazio sam s posla poslijepodne I zatvarao se u radionicu gdje sam do ranih jutarnjih sati izrađivao lule. Tad sam odlučio da ne mogu tako živjeti I dao sam otkaz u firmi. Kad sam otvorio obrt, posao mi je strelovito krenuo – nastavlja Telišman govoreći kako je izradio više od 400 lula, a tržište mu je rasprostranjeno po cijelom svijetu.
- Moje lule su u desetak tobacco shopova u Kini I SAD-u te još nekoliko zemalja. Cijene mojih lula su u prosjeku oko 400 eura, a narudžbe primam isključivo na internetu. Nema prostora za osobne ideje, nego kupac može odabrati da mu izradim lulu od postojećih modela – nastavlja on.
Kaže kako je strpljenje u ovom poslu iznimno važno, a ono se očituje već od samog odabira drveta.
- Nekad sam kupovao što mi je bilo dostupno, a danas jedanput na godinu odem u Italiju I ondje obiđem pilane u kojima sam biram točno ono drvo koje želim. Zatim to drvo dovezem u Hrvatsku gdje se sljedeće četiri godine suši. Danas koristim drvo koje sam kupio 2014. godine. Kad pogledam svoje starije radove, na nekim vidim poprilične greške. No kako sam sebi najveći kritičar, drugima te greške nisu uočljive. Znalo je biti situacija da od pet lula koje sam krenuo raditi svega dvije završe u ponudi, a ostale bacim u smeće jer nisam zadovoljan – kazao je on.
Brend je nazvao Dotter pipes jer je u mlađim danima radio kao DJ pod imenom Dotter. Za njega je pušenje lule poseban ritual u kojem čovjek treba znati uživati. Upravo to čine članovi udruge Lula iz Zagreba.
- Sastajemo se najmanje jedanput na tjedan, ali razgovaramo o politici, poslu, društvenim zbivanjima, umjetnosti, o svemu. Ima nas različitih dobnih uzrasta I obrazovanja, pa tako najmlađi član ima 21 godinu, a najstariji 62 godine Imamo 255 članova, a redovito se sastaje nas 12 – objašnjava predsjednik udruge Davorin Đenović (63).
Po struci je umirovljeni inženjer strojarstva, a lulu puši već 42 godine. Najstariji član je sudac za mladež na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu Ilija Desnica (62) koji u luli uživa 40 godina.
- Redovito dolazim jer mi paše društvo. Opušteni smo I zezamo se. Običaj je sav duhan koji imamo staviti na stol, a onda iskušavamo različite arome. Ti duhani kupuju se vani, rijetko tko nabavlja u Hrvatskoj. Pušenje lule je ritual koji traži smirenost i vrijeme. Ne možete pušiti lulu nervozni. To nije cigareta da se popuši u pet minuta I baci, nego baš gušt koji traje i do dva sata – objašnjava Desnica. Među mlađim članovima je povjesničar Igor Branić (30) koji se u lulu zaljubio prije tri godine. - Cigareta mi je odvratna, no lula ima poseban šarm. Dolazim na ove sastanke jer je dobro društvo, ali i zato što doznam puno praktičnih savjeta o održavanju lule, duhanima i slično – objašnjava Igor dodajući kako je za njega pušenje lule privatna stvar pa nikad ne puši u javnosti. Najviše voli engleske mješavine duhana koje se dime na cedrovom I borovom drvetu te zato imaju specifičan okus. -
U svijetu ima do 4.000 vrsta duhana za lulu i koristi se samo vrhunski duhan. Kod pušenja dim se ne uvlači u pluća nego samo u usta te se uživa u aromi koja ostaje u usnoj šupljini. Taj duhan ne sadrži nikakve dodatke niti kemikalije kao što to sadrži duhan za cigarete. Dok pušači cigareta najčešće koriste samo jednu vrstu, kad pušite lulu možete uživati u 15 različitih vrsta duhana – tvrdi Đenović.
Svi će okupljeni u trenu brojnim argumentima objasniti koje su sve prednosti pušenja lule, a tvrde kako u tome imaju I medicinsko uporište. To ipak nije točno, jer kako liječnici ističu – svako pušenje je štetno, bez obzira je li riječ o luli ili o cigareti. - Pušenje lule stvara ovisnost isto kao I cigareta, iako će dio pušača lule to opovrgavati tvrdnjama da ponekad ne puše danima. Tipične bolesti koje nastaju zbog pušenja lule uglavnom su crni, dlakavi jezik koji nastaje zbog obojenja papila na jeziku, oštećenja u usnoj šupljini, a zbog podražaja I češćeg držanja lule na usnicama češći je planocelularni karcinom donje usnice – objasnila je dr.sc. Dijana Mayer, spec. epidemiologinja iz HZJZ-a.