Marina Mandić, glasnogovornica Ministarstva unutarnjih poslova izjavila je da je kriminalističko istraživanje i uhićenja 12 bivših menadžera vezano i uz "provođenje restrukturiranja brodogradilišta iz Rijeke, odnosno poslovanje grupe poduzeća".
Dakle, policija je i istražitelji su očito krenuli tragom izvješća Državne revizije, ali i internih financijskih kontrola koje su provedene još krajem 2017. godine u 3. maju. Radi se o novcu koji je država dala za restrukturiranje 3. maja, a 560 milijuna kuna je završilo u Uljaniku.
- Nema se tu što puno reći, ti novci su nenamjenski potrošeni. Sve smo mi dali DORH-u i vidjet ćemo što će oni sve utvrditi - rekao nam je još prije tri mjeseca jedan visoki vladin dužnosnik.
O čemu se točno radi?
Uljanik je 2013. preuzeo 3. maj i Komisija je odobrila plan restrukturiranja po kojem država daje 847 milijuna kuna za restrukturiranje 3. maja, a skoro isti iznos je trebao dati Uljanik. Kao i u svakom takvom slučaju, novac za restrukturiranje ide na modernizaciju i promjenu poslovne sheme u prijelaznom razdoblju, uz vraćanje dugova.
Sve kako bi u konačnici na zdravim temeljima i bez državnih potpora brodogradilište nastavilo živjeti. No da nešto ne štima, nakon nalaza državne revizije, potvrdila je i nekadašnja potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić još u studenom 2017. godine, ali to je prošlo ispod radara javnosti.
- Zatražili smo proračunski nadzor u 3. maju kako bi se ustanovio tijek novca i korištenja subvencija koje se isplaćuju iz državnog proračuna - rekla je tada Dalić.
Kada je nadzor završen, jedan od državnih dužnosnika koji ga je vidio nam je kratko rekao: "To vam je za sve pohapsiti".
Unatoč tome, Vlada je odobrila tada, početkom 2018. godine interventnu pomoć Uljaniku od 96 milijuna eura. Pokušalo se tada zadnji put spasiti brodogradilište iako se već znalo da su novci iscurili, a čak i Europskoj komisiji se prešutio nalaz.
Riječki 3. maj dao je 560 milijuna kuna pozajmica Uljaniku iako je trebalo biti obrnuto: Uljanik je trebao ulagati u 3. maj po programu restrukturiranja! No posebno je osjetljivo kad se radi o potporama. Jer one su odobrene isključivo za 3. maj, Uljanik nije imao pravo niti na kunu tog novca po utvrđenom planu restrukturiranja koje je odobrila i Europska komisija. Svejedno, Uljaniku je paralelno država odobravala jamstva za gradnju novih brodova po drugim pravilima i tu se izlagala dodatno, ali podsjetimo, do prije godinu i pol, oni su se predstavljali kao uspješno brodogradilište s punom knjigom narudžbi brodova!
No nadzor koji je krenuo nad potporama je prerastao svoju prvotnu svrhu. Sljedeći trag novca i isplate, došlo se do spoznaje da je Uljanik ugovarao brodove pod takvim uvjetima i rokovima koje nikad nisu ostvarili.
Normalno, onda su stizali penali i gubici jer nisu mogli ispoštovati rokove. Uzimali su predujmove uz državna jamstva za početak gradnje novog broda, a u biti su tim novcem završavali drugi, s kojim se kasnili. I izvješće od kraja prošle godine koje je sastavio Zdravko Marić je pokazalo da je potrošeno 900 milijuna kuna, a da brodovi za koje je taj novac odobren nisu ni započeti.
Samo u zadnja tri i pol mjeseca, porezni obveznici su platili 3,1 milijardu jamstava.
No, naravno, to je tek bio okidač za istrage. Drugi krak je suradnja s kooperantima koji su povezani s bivšim upravama; kako su dobivali poslove, koliko su zarađivali dok je brodogradilište propadalo i tko se od svega toga okoristio.