Sveučilišni profesor, hrvatski književnik i jezikoslovac Kristian Novak bio je član ovogodišnjeg žirija na državnom natjecanju Lidrano. Nakon čitanja radova, učenicima koji nisu prošli posvetio je ohrabrujuću objavu na Facebooku.
- Dovršio svoje ovogodišnje ocjenjivanje književnih radova za državni LiDraNo. Ovih dana će djeca dobiti obavijest. Neki od mojih favorita sigurno će proći i kod ostatka žirija. A dok sam još vruć od dojmova, imam potrebu obratiti se onima koji nisu prošli - započeo je svoju objavu Novak.
'Sretan sam s heterogenošću koju sam čitao ovih dana'
- Prvo, sretan sam s heterogenošću koju sam čitao ovih dana. Ima slam poezije, hip-hop versa, ali i tradicionalnijeg stihovanja (epski deseterac, majke mi!), pa kompletnih zaokruženih priča, dobrih prvih poglavlja nekih budućih romana, lirske proze, dramskih fragmenata, nekoliko divnih hibridnih eksperimenata. Sve to u jezičnom ruhu koje se ne boji transgresije. Standard, dijalekti, sociolekti izlaze iz svojih zadanih funkcija, popunjavaju nove niše.
Gnječi se to tijesto jezično da bi se ispričale priče o ljubavi, smrti, duhovnosti, samoći, ovisnosti, ekologiji, pobjedi i porazu, nasilju i nježnosti, razvaljenim i skrpanim obiteljima, pred očima se redaju prizori za krepat od smijeha i oni koji nas taknu duboko - stoji u objavi.
'Treš, banalnost i trenutci čiste genijalnosti'
Među radovima je bilo, piše Novak, "treša, banalnosti, većviđenosti", ali i "trenutaka čiste genijalnosti".
- U glavi mi bude: Ja ovo dijete nemam čemu naučiti. To je gotova spisateljica, to je gotov pjesnik - napisao je, a onda se obratio učenicima koji nisu prošli i ohrabrio ih.
- Dakle, vi što niste prošli. Dvije su stvari sigurne: prva je da među selektiranim tekstovima sigurno nema onih koji su nezasluženo tamo. Druga je da među onima koji nisu selektirani ima sjajnih, 100 posto. Ali džaba to, jer kako se postaviti kad su nam upravo rekli da ipak nismo dovoljno dobri? Možemo uvijek reći ‘zaboli me’ i velika je sreća imati takvu autonomiju i samopouzdanje. Ali to je teško - piše Novak.
'Kiksajte svim srcem i do kraja'
- Prvo, možda ovo i nije neuspjeh. To je privilegija nas autorica i autora, uvijek možemo reći: da, dobro, ne vole me, jer ću vjerojatno biti shvaćen/a tek za 100 godina. Bam. Gonite se, debili. Lidrano-Žmidrano. Ili možemo drukčije razmišljati o tome. Jest, neuspjeh je, kiksali smo. Da smo napisali najbolji tekst na svijetu, prošao bi, a nije. Pa što onda? Kiksali smo i kiksat ćemo opet, onako kako samo mi to znamo.
Kiksajte svim srcem i do kraja, draga djeco. I to redovito, nije dovoljno kiksati samo jednom, ne ne. Pazite da budu neki pravilni razmaci. Kiksajte sve bolje, kiksajte drukčije, kiksajte monumentalno, kiksajte jer imate petlje. Upravo to se može pokazati ključnim za uspjeh, ako vam je do njega stalo - poručio je Novak.
'Što mislite odakle nadimak Kix?'
Na kraju je objasnio i zašto se obraća onima koji nisu prošli na LiDraNu.
- Jer, ako ikome išta znači, ja sam jedan od vas. Nikad. Nisam. Prošao. Na Lidrano. Ni lokalna razina. Što mislite, odakle mi nadimak, Kix? Pa što onda? Živ sam. Pišem. Dakle, otrest prašinu, udahnut duboko i idemo dalje. Kiksati? Da! Odustati? Nema šanse - zaključuje Novak.