Jučer su se na ulazima u prodavaonice počele dijeliti maske, a proces prilagodbe će trajati do kraja tjedna. To je dio obaveznih mjera zaštite protiv širenja korona virusa unutar prodavaonica, kao za zaposlene tako i sve kupce. Neki ljudi su došli, uzeli masku, okrenuli se i otišli bez toga da su ušli u prodavaonicu i obavili kupnju. Dakle, nemojte misliti da bi tako napravili samo Hrvati jer takav pristup postoji svugdje u svijetu. Negdje u većim, a negdje u manjim količinama.  

Kancelar Kurz je apelirao i na to da se maske nose pri svakom izlasku van čega se pridržava većina ljudi koje vidite vani na cesti. One također mogu biti i iz kućne radinosti.

Prva pomisao o ovoj odluci pala mi je povezano na sigurnosnom nivou. Činilo se kao sjekira u med za one koji žele opljačkati nešto. Čovjek s maskom opljačkao blagajnu i istrčao van među ljude s maskama. Prepoznatljiv je po tome što je, ni više ni manje, nosio masku!

Otišla sam jučer isrobati kako funkcionira kupnja pod maskom. U DM-u ih nisu dijelili. U Billi su ih dijelili na ulazu, ali samo u određenom periodu, navečer ih recimo nisu imali. Žene na blagajnama su se žalile kako nije ugodno raditi s maskom na licu i s rukavicama na rukama. To je rad u posebnim uvjetima za koje bi izloženi radnici trebali biti dodatno nagrađeni, a nisu.

Heroj koji je sam sebi pucao u nogu

Jedno je sigurno, Austrija će se brzo oporaviti od skidanja maski no hoće li se oporaviti od pola milijuna nezaposlenih koji su trenutno na teretu AMS-a? Hoće li Kurz i njegova Vlada ući u povijest kao netko tko je svojim odlukama spasio naciju ili ju bacio u tamnu rupu duboku poput one nakon drugog svjetskog rata? Da li je kancelar pucao sam sebi u nogu? Heroj koji je spasavao živote ili neuračunjivi izmanipulirani paranoik koji je uništio živote uništavanjem ekonomije? Posljedice ćemo tek vidjeti jer najčešće ono što radimo danas ima odjek na ono što tek dolazi.

Činjenica je: 562.522 nezaposlenih. To je 193,543 više nego prošle godine. Statistika nezaposlenosti se povećala za 52,5% samo tijekom ožujka. Austrija se vratila u 1945. godinu. Pitala sam se kako će tržište izgledati nakon što se izolacijski balon probuši?

Svaki rat ima svoje profitere

Kada smo kod gubitka poslova neki su također spremno dočekali ovo razdoblje. Kako se kaže, svaki rat ima svoje profitere pa su tako poslovnjaci iz jednih branši svu svoju snagu preusmjerili u one aktualne poput proizvodnje zaštitnih maski i nabavke sanitarnog materijala ili pak dezinfekcije velikih javnih prostora. Oduvijek sam znala da ima puno toga u onoj uzrečici ''go with the flow''.

Na valu te filozofije je i puno ljudi koje znam. I oni su odlučili koliko god mogu profitirati iz novonastale situacije. Možda neće steći veliku financijsku dobit, ali su odlučili uzeti nešto što niti novac ne može kupiti, a to je vrijeme. Tako su vrijeme korone preimenovali u ''me time'' ' vrijeme za mene. Prijateljica iz Nizozemske se upravo pohvalila kako je radila iz pjenušave kupke koju si je složila u kadi. U ured odlazi samo jedan dan u tjednu, a svi zaposlenici rade u odvojenim sobama. Kaže da joj je to baš trebalo. Osim toga obznanila je kako će ove godine preskočiti sezonu bikinija, ako je uopće i bude jer se hedonistički prepustila uživanju u hrani. Nije bitno što radiš, bitno je da to radiš svjesno. Nazdravila sam joj s čašom vina s druge strane kamere.

Ljudi kao da su dobili priliku na trenutak stati, odaljiti se iz već programirane svakodnevnice i poslušati sami sebe.  Slikaju, kuhaju, pišu, polažu ispite koje su odgađali. Otkrivaju pregršt skrivenih talenata. Na sreću postoji internet pa svoja postignuća mogu podijeliti putem videa ili fotografija.

Bila sam ponosna da sam okružena tako inteligentnima jer sama definicija inteligencije leži upravo u isprobavanju i prilagodbi novim situacijama, razumijevanju i upravljanju s apstraktnim konceptima. Pogledajmo samo te životinje koje su ljudi zatvarali u kaveze: Da li su se i majmuni prilagodili kavezima? Jesu.