To je to što me zanima!

Ogorčeni roditelji djece s teškoćama u razvoju: 'Ne znaju u koju školu tutnuti našu djecu'

Matijina škola nije se otvorila • Leonard je u pretrpanoj učionici od 20 kvadrata u kojoj mu sve više divlja epilepsija • Stellin razred još ne postoji • Grad Zagreb tvrdi da nije do njih nego do nadležnog Ministarstva
Vidi originalni članak

Jedna od mama koja ovih dana svoje dijete s teškoćama u razvoju upisuje u prvi razred je Martina Volk. Mjesta za njenog Matiju koji ima autizam, u školi začudo ima, ali kako to biva kad je u pitanju školstvo u Hrvatskoj, ako je jedna stvar pod kontrolom, onda ne štimaju drugih pet. Martina i Matija koji žive na Trešnjevci, prvo su dobili rješenje da Matija mora upisati školu na Bukovcu.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

- U idealnim uvjetima, trebalo bi nam najmanje sat vremena vožnje. U Gradu Zagrebu, koji je rješenje donio, očito pretpostavljaju da svaka obitelj ima dva automobila i dva vozača. Naša obitelj ima jedan auto, ja ne vozim, a suprug radi u Blatu, na potpuno drugom dijelu grada od Bukovca. To bi svakoga jutra biti velika bitka s vremenom, da Matija stigne u školu, a suprug na posao. Zato smo se na to rješenje žalili. U novom rješenju pisalo je da Matija može upisati Osnovnu školu Augusta Šenoe, no, ona je tek u fazi otvaranja. Početak škole je došao, a škola još nije gotova. Zato su nam poručili da dok se škola ne otvori, djeca idu u matičnu školu. E, tu imamo nobi problem. U matičnoj školi mora ići u razred s redovnim programom, a asistenta nema. Iz škole su mi poručili da taj dio još nije ni pokrenut. Navodno su poslali upit u nadležno Ministarstvo, ali dok Ministarstvo ne odgovori i ne pokrene se te ne zaposli rehabilitatora, škola ne može ništa - ispričala je u jednom dahu Martina. Zbog svega, i pitanje produženog boravka ostaje otvoreno. Martina je zaposlena na četiri sata dnevno, međutim, i dalje ne stigne pokupiti Matiju kad mu završi nastava. Mora bi ići u boravak.

- Dok se pitanje boravka ne riješi, ja bih naravno trebala ići na bolovanje ili godišnji. Sramotno sve skupa - kaže Martina. Ona je u lipnju s još nekoliko majki s istim problemom bila u Gradu Zagrebu na sastanku, gdje su predlagale da se u školi na Trešnjevci, koja je ove školske godine upisala jedan razred manje, i radi u samo jednoj smjeni, oformi poseban razred za djecu s teškoćama. Još se ništa nije dogodilo po tom pitanju.

I druga priča slama srce.

'To nije škola, nego čuvalište'

U razredu od 22 četvorna metra, Oš grofa Janka Draškovića na zapadu Zagreba, po sedam sati dnevno boravi sedmero djece od 1. do 4. razreda s različitim teškoćama, među njima i Leonard Putar (10). Dječak ima govornu apraksiju, poremećaj zbog kojeg ne može misao pretočiti u govor pa komunicira samo preko posebnog tableta. Ima i epilepsiju te blage intelektualne teškoće. Ministarstvo znanosti i obrazovanja još je u siječnju toj školi poslalo odbijenicu na zahtjev kojim bi se riješio problem pretijesnog razreda za djecu s teškoćama u razvoju, iako je to jedina škola u zapadnom dijelu Zagreba koja ima program za takvu djecu.

Ove godine, ista priča. Nova odbijenica. Ništa se nije pomaklo s mrtve točke, a djeca nazadaju.

- Tko može napredovatai u takvom, prenatrpanom razredu. Oni su tamo doslovno na čuvanju, nikakvog obrazovanja tu nema. Ali da im je barem ugodno na tom čuvanju, da se barem dobro osjećaju. To je čuvalište, i to loše čuvalište. Leonardu se prošle godine epilepsija jako pogoršala zbog cijele te situacije. To su djeca kojoj buka, skučenost i intenzivni podražaji jako smetaju - rekla je Valentinna Vinter Putar, Leonardova mama. Naglašava da s djecom radi na nastavi jako dobar rehabilitator kao i u boravku, te da je većina osoblja kvalitetna i dobra, međutim zbog loših uvjeta ni oni ne mogu napraviti sve što su zamislili i sve svoje dobre ideje realizirati.

Kvalitetni ljudi odlaze zbog loših uvjeta

- To me jako boli. Edukacijski rehabilitatori svode se na tete čuvalice i onda ne mogu više raditi u takvim uvjetima pa daju otkaz. I to s pravom. A ionako ih ima premalo. I onda se čudimo kad daju otkaz i plačemo za njima. Tada Grad opet nema rješenje i tako sve u vječiti krug - kaže Valentina. Dodaje da susosjeća i sa svim ostalim roditeljima djece slične njezinoj. Primjerice s onima koji svoju djecu tek upisuju u prvi razred Osnovne Škole. Kad je ona upisivala Leonarda, nigdje nije bilo mjesta. Prošli su kroz pravu agoniju. Godinama kasnije, situacija je ista.

- Zbog manjka mjesta za našu djecu, škole predlažu odgodu ili pak školovanje od kuće. Ako pristanete na školovanje od kuće, učitelji vam dolaze kući, ali i vi morate biti tada kod kuće. Ne može dijete samo primati učitelje. Nitko vas ne pita jeste li u radnom odnosu i možete li ostati kući. Ako pak ostanete kući, ne pitaju vas može li preživjeti što se financija tiče. Svi znamo da državna potpora nije velika - objašnjava Valentina. Dodaje da je djece u Hrvatskoj sve manje pa ima sve više slobodnih učionica, ali ne i volje da se s njima učini nešto doista korisno.

- Nikome ne padne na pamet da u tim slobodnim učionicama oformi razred za djecu poput naše. Njihova je politika: "Aha, imamo viška učionica i manje djece? Odlično, imat ćemo samo jednu smjenu". A djecu s teškoćama bace u Hrvatski Leskovac.

- Za Grad Zagreb normalno je da se djecu upisuje gdje se nađe slobodna stolica, ne vodeći brigu o tome kako će roditelj organizirati prijevoz, svoje vrijeme i obaveze - kaže Valentina.

I priča Lea Askara koji ima bolesnu kćer Stellu (8) mogla bi izludjeti svakog roditelja. Dobili su rješenje da se Stella može upisati u prvi razred u školi Kajzerica i to u posebno odjeljenje u kojem su samo djeca s poteškoćama u razvoju. Stella ni ne može ići u drugačiji razred jer ima autizam, porećaje senzomotorike, poremećaj hranjenja i nosi pelene.

- Došli smo u školu i rekli su nam da nemaju pojma za takav razred, da ga nikad nisu imali i da ne znaju hoće li ga imati. Uputili su nas na Gradski ured za obrazovanje a oni pak opet matičnoj školi. Nitko ništa ne zna. Zvao sam pročelnika i pisao pravobraniteljici za djecu i nitko mi se povratno nije javio. I dalje ne znamo što ćemo kad počne škola - kaže Leo.

Udruga Sjena koja okuplja roditelje djece s teškoćama u razvoju, ovih dana puna je poziva ogorčenih roditelja.

Sjena je zatrpana upitima

- Kao i svake godine, Udruga Sjena zaprimila je veliki broj poziva roditelja čija djeca s teškoćama u razvoju nisu upisana ili se teško upisuju u predškolski odgoj te osnovnoškolsko obrazovanje. Imamo gorući slučaj u Metkoviću, gdje jedan šestogodišnjak na pragu školovanja još uvijek čeka, već drugu godinu zaredom, priliku za predškolski odgoj i obrazovanje. Izlike odgovornih osoba su, ne više obično negovorenje istine, već su postale degutantne za slušanje. U osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju imamo slučajeve teškog upisa u obrazovanje ili se ono dogodi ali u potpuno neadekvatnim uvjetima, kao što su razni prostori koji su služili ili služe kao ostave, prekobrojan broj djece a čak imamo i informacije da se u pojedinim Centrima za odgoj i obrazovanje ide na raščišćavanja podrumskih prostora kako bi se popunili nedostaci učionica što je, napominjemo, nedopustivo. Nadalje, izlaze novi Pravilnici čiji će krajnji epilog biti prelamanje preko leđa onih najpotrebitijih s time da se ne poštuju ni oni osnovni koji određuju minimalne uvjete i standarde. Takav je, primjerice, novi Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i sve je pod izlikom da ih je odobrila struka i pojedine udruge pa se postavlja pitanje da li je ta struka ikada radila u neposrednom radu s djecom koja imaju različite teškoće i izazove te da li su predstavnici tzv. respektabilnih udruga tu za djecu ili su samo glasnogovornici različitih politika?

Postavlja se i pravo pitanje kada će i tko će preuzeti odgovornost za ovakvo katastrofalno stanje u ranom i predškolskom te obrazovanju djece s teškoćama u razvoju ili se čeka onaj drastični potez roditelja a on je da svoju djecu dovedemo i ostavimo raznim ministrima, gradonačelnicima, savjetnicima, pravobraniteljima... - kaže Sutzana Rešetar, predsjednica Udruge.

Upit smo poslali i Gradu Zagrebu koji tvrdi da ova mučna situacija nije zbog njih već da je za sve odgovorno nadležno Ministarstvo.

'Godinama se nije ulagalo'

- Prema podacima Ministarstva, u posljednjih deset godina broj djece s teškoćama u osnovnim školama povećao se za 50% na razini države, odnosno za 66% u Gradu Zagrebu. Protekle školske godine u 30 osnovnih škola u Gradu Zagrebu bilo je ustrojeno 78 posebnih razrednih odjela za nešto više od 400 učenika s teškoćama. Pored toga, još oko 600 djece polazilo je specijalizirane škole za djecu s teškoćama. Zbog desetljeća nedovoljnog ulaganja, škole u Zagrebu imaju ograničeni prostorni kapacitet za ustroj novih posebnih razrednih odjela. S ciljem kvalitetnog odgoja i obrazovanja djece s teškoćama, tijekom proljeća smo proveli temeljitu analizu prostornih mogućnosti te utvrdili 16 škola za nove posebne razredne odjele. Te se škole nalaze u svim dijelovima grada te je ustroj posebnih odjela u tijeku. No, konačno otvaranje posebnih razrednih odjela ovisi o odobrenju Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, koje odobrava i radna mjesta. U Zagrebu je suglasnost dosad zatražilo 11 škola, od čega je Ministarstvo za njih 3 izdalo suglasnost, za dvije je uskratilo suglasnost, a za 6 škola još se čeka odgovor Ministarstva.

Gradski ured za obrazovanje, sport i mlade prošli je tjedan Ministarstvu uputio pisanu reakciju zbog uskrate suglasnosti dvjema školama. Jedna od dvije škole kojima je uskraćena suglasnost je upravo škola iz Vašeg upita, koja, kao i druga škola, zadovoljava sve potrebne uvjete za ustroj novih posebnih razrednih odjela. U školi iz Vašeg upita bi, sukladno odluci Ministarstva, 10 učenika s najtežim, kombiniranim i višestrukim teškoćama trebalo zajedno pohađati jedan razredni odjel, iako, sukladno propisima, škola ima pravo na dva, pri čemu je Grad osigurao dodatnu učionicu.

Napominjemo da se Ministarstvo u svojoj uskrati suglasnosti pozvalo na Odluku o zabrani novog zapošljavanja u javnim službama. Uskrata skrbi za djecu s teškoćama zbog administrativnih razloga predstavlja kršenje prava na obrazovanje djece s teškoćama, međunarodnih konvencija, Ustava, zakona i niza drugih propisa, uključujući i Pravilnike koje je ministarstvo samo donijelo. O navedenoj smo situaciji obavijestili i Pravobraniteljicu za djecu te Pravobranitelja za osobe s invaliditetom.

Istovremeno, Grad Zagreb u sklopu svog Akcijskog plana za unapređenje potpore inkluzivnom obrazovanju poduzima velike napore za unapređenje inkluzije djece i učenika s teškoćama u razvoju. U vrtićima je Grad Zagreb u proteklih 15 mjeseci zaposlio čak 121 dodatnog odgojitelja, isključivo za djecu s teškoćama. Za škole smo na predstojeću sjednicu Gradske skupštine poslali prijedlog kojim će Grad financirati dodatnu podršku za učenike s teškoćama.

Dodatno, kontinuirano financiramo potrebna prostorna ulaganja i ulaganja u opremu, kao i rad pomoćnika u nastavi ili stručnih komunikacijskih posrednika u ustanovama izvan EU projekta. Ističemo, primjerice, da Grad Zagreb sam financira rad dvije trećine svih pomoćnika u nastavi zaposlenih u zagrebačkim školama - kaže Grad. 

Idi na 24sata

Komentari 101

  • dobar loš zao No1 02.09.2024.

    Ma koja dica.,nisu oni problem Zagreba, možda su problem nekog drugog..,mi imamo mi peseke..,parkove za peseke, šetalište za peseke.,vrtuljke za peseke,kante za peseke,imamo di odlagati smeće..,prijašnji gradonačelnik mu je bio uzor.,divan taj naš grad Zagreb..

  • zapopizdit 02.09.2024.

    Koje nepismene bosančine iz Zagreba se javljaju, da to nije normalno. Naravno, oduzeo gradonačelnik pozamašne naknade neradnicima i onima niš koristi, koji su dotepli u metropolu i samo udri i štancaj podmladak i živjeli bi na tuđoj grbači i od socijale. Ovi u članku bi pak svoju djecu s potrebama nekome, pazite na izraz, TUTNULI. Ovaj s Trga se našao napadati adminov POSO i nešto MJEŠA, umijesto miješa, a komentar mu bez glave i repa i sve mu u jednoj rečenici od 39 redova, bez interpunkcija. Treći pak napada zemljaka Tomaševića s DIJECOM umjesto djecom. Dalmatinka pak ima problema s č i ć jer joj se 'ćini poteškoča'. Sve prepametno i preškolovano, a pisali su očito kredom po kamenu i to im je vrh školovanja. Ali pametni do bola. Jedino je ovaj što zabijadojaja u pravu. Bravo za njega.

  • Kokolo Moj 02.09.2024.

    Počeli su izmišljati kerefeke, postoje škole za osobe sa invaliditetom, lakše i njima i roditeljima jer se u tim školama profesori mogu njima 100% posvetiti za razliku od redovne škole. Socijalizacija u društvo pa može biti u slobodno vrijeme.

Komentiraj...
Vidi sve komentare