Pronađena je moja Kika. Živa je i zdrava, a taj zagrljaj kada smo se ponovno sreli ne može se opisati riječima. Izgrlili smo se kao nikad do sad. Kada mi je javljano da je pronađena, skoro su mi suze krenule.
To maleno biće se napatilo svih ovih dana dok sam ležao u bolnici a poslije i kod kuće. Stalno sam mislio na nju i gdje je. Ne mogu niti zamisliti što je sve prošla i kako se osjećala kada je izbačena iz mojeg ukradenog automobila, doslovce na ulicu. Bez trunke suosjećanja za živo biće koje je do tada živjelo u kući punoj ljubavi. Stalno sam zamišljao njezine tople oči kako me traže i kako negdje tiho cvili bespomoćna i sama na ovoj zimi. Srce mi se slomilo. Pronađena je u Rijeci gdje je izbačena iz automobila zajedno sa mojim stvarima. Dobri volonteri iz pulske udruge Snoopy doveli su mi je u Rovinj. Hvala do neba svima. Nas dvoje smo ponovno zajedno i to je najvažnije od svega, kazao je oduševljeni vlasnik Zoran B. iz Rovinja.
- Javljeno nam je da jedan pas sjedi ispred zgrade i cvili. Došla nam je u sklonište Lič već 30. studenog i vidjeli smo da je čipirana. Preko čipa smo pronašli vlasnika koji se, sada znamo, iz razumljivih razloga nije javljao na telefon, jer je ostao u bolnici. Presretni smo što smo ponovno spojili vlasnika i psa. Kada je stigla kod nas bila je sva jadna i u šoku. Nije htjela nikome prići, samo je tužno gledala negdje u daljinu. Kada nam je javljeno da volonteri iz Pule dolaze po nju i da se vraća svom vlasniku ne biste vjerovali kako je taj pas u trenutku živnuo. Kika kao da je predosjećala što se događa, odjednom je postala vesela i počela trčkarati je oko volontera, kao da nam svima zahvaljuje.
Takav je bio njezin oproštaj od nas - kazala je volonterka Ivana iz skloništa za nezbrinute životinje Lič.
Zločesto i nehumano
Podsjetimo, pas je s automobilom ukraden 29. studenog u krugu pulske bolnice i to dok je vlasnik čekao saniranje teške ozljede. Sve se dogodilo u centru Rovinja istog dana, kada je Zoran. B. izveo u šetnju svoju mezimicu Kiku.
U jednom trenutku je pao i ozlijedio nogu. Ostao je ležati na tlu kada mu je, među nekolicinom prolaznika prišao čovjek koji se ljubazno ponudio odvesti ga u pulsku bolnicu.
Kika i Zoran ponovno skupa Rekao mi je da mi želi pomoći i povjerovao sam mu. Vjerovao sam u ljudsku dobrotu i da netko stvarno nesebično pomaže ozlijeđenoj osobi. Kasnije sam shvatio da sam se jako prevario - istaknuo je Zoran.
Neznanac ga je vozio u pulsku bolnicu, koja je od Rovinja udaljena nešto više od 30 km.
- U automobilu je bila i moja šestogodišnja kujica Kika koju obožavam, kao i ona mene. Kad smo stigli pred bolnicu, ušao sam, a gospodin je ostao vani sa psom. Nakon što mi je pružena pomoć, rečeno mi je da moram ostati zbog ozljede noge. Nije mi bilo svejedno, ali sam morao poslušati liječnike - kaže nam Zoran. Kad je izašao iz bolnice, nije više bilo ni automobila ni psa.
- Nisam u toj vožnji do Pule uzeo kontakt od čovjeka jer nisam mislio da ću morati ostati u bolnici. Naknadno sam doznao da je gospodin doslovce čekao 2-3 minute pred bolnicom, sjeo u moje vozilo i odvezao se. Kad sam kasnije napustio bolnicu, imao sam što i vidjeti. Nije bilo ni Kike ni automobila, koji je također ukraden - ponovio nam je vlasnik. No, sve ružno sada je iza njega. Njegova je ljubimica opet kraj njega.