Thomas "Irac" Crowley, tada 42- godišnjak, nije dugo razmišljao kad je vidio snimku na televiziji koja je prikazivala tenk JNA kako u Osijeku gazi crvenog fiću. Spakirao je samo najnužnije i krenuo u nepoznato. U zemlju u kojoj je te 1991. započelo krvoproliće. Najprije je došao u Zagreb i priključio se HOS-u a nakon toga je prošao sva bojišta.
Borio se na novljanskom, jasenovačkom, livanjskom, mostarskom ratištu, Popovu polju, Maslenici, kod Biograda, drniškom, Svilaji, Donjem Selu i južnom ratištu. Sa svojih 60 suboraca iz HOS-a sudjelovao je u legendarnoj obrani Škabrnje. Posebno je ostalo u sjećanju njegovo zarobljavanje srpskog tenka T-55 na livanjskoj bojišnici.
- Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, a i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, da svršetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj - napisao je 1991. u svom zahtjevu za hrvatsku domovnicu dragovoljac Thomas Crowley, rođen u Manchesteru 1949. godine. Živio je u Južnoj Africi gdje su iz Irske doselili njegovi roditelji. Imao je tri sina.
Naučio ih je umijeću ratovanja
Njegovi suborci su ga obožavali. On ih je, istaknuli su više puta, naučio umijeću ratovanja jer je prošao ratišta diljem svijeta a bio je i u Vijetnamu. Bio je skroman, nesklon samohvali i nikad nije podcijenjivao neprijatelja.
Čim bi granata pala odmah je znao procijeniti je li je ispalio profesionalac a slično je bilo i sa snajperima. Po njihovim hicima ocijenio bi puca li amater, profesionalni vojnik ruske, niške ili legionarske "škole". Tako je Irac već za života postao legenda.
Tri puta je bio ranjen. Kao jedan od najsposobnijih instruktora vodio je obuku i kampove 114. brigade kroz koje je prošlo oko 2000 pripadnika 114 brigade. Tu je ratnike obučio taktici i mnogim vojnim vještinama
Hrvatsku je jako zavolio i smatrao se Hrvatom.
Izgubio život u svom minskom polju
Iako je bio je stručnjak za minska polja sudbina je htjela da u jednom izgubi život. Apsurdno je da je poginuo na južnom bojištu baš od svoje mine i to prolazeći kroz minsko polje koje je on postavio par godina ranije. Vraćajući se iz izviđanja u trenutku kad je već bio uvjeren da je izašao iz minskog polja naletio je na poteznu minu postavljenu na samom izlazu iz minskog polja.
Na sprovod u Splitu došlo mu je nekoliko tisuća ljudi, a svake godine na obljetnicu njegove smrti njegovi suborci i mnogi branitelji prisjećaju se nezaboravnog irca. Polažu vijence i pale svijeće na njegovom grobu na splitskom groblju Lovrinac te organiziraju misu zadušnicu. U prosincu 2012. za svoje junaštvo posthumno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana a njegovo odličje je predano Udruzi veterana 114. brigade HV-a
Prije dva mjeseca HOS-ovci i Torcida odali su počast ovom legendarnom Ircu tako što su u ulici Matice hrvatske u Splitu ispod pješačkog nadvožnjaka kod Kampusa izradili mural, najveći u Hrvatskoj.