Kedžo me je prepoznao. Javio mi je prije nekoliko dana da s grupom umirovljenika dolazi na Brijune te da se nađemo prije toga, rekao je Juraj Bačić (86) iz Pule.
POGLEDAJTE VIDEO:
Nije mogao sakriti oduševljenje i nevjericu te je objeručke prihvatio ponudu i našao se s prijateljem kojeg nije vidio 72 godine. Dva muškarca veže zajedničko djetinjstvo u El Shattu, izbjegličkom logoru u pustinji na poluotoku Sinaju u Egiptu. Tamo su došli 1944. godine s drugim evakuiranima s dalmatinskih otoka, iz Zagore, Istre i Primorja. Njihovu ponovnom susretu kumovala je fotografija para cipela koje je u El Shattu, na tečaju za postolara, izradio upravo Juraj Bačić. Bačića je s cipelama u rukama snimio naš fotoreporter, Puljanin Duško Marušić, i fotografiju smo objavili još u siječnju 2014. godine. Duško se Bačića sjeća još iz pulske Osnovne škole, u kojoj je nastavnik Bačić predavao tehnički odgoj, a kasnije fiziku i matematiku.
Satima nizali uspomene
Fotografija i priča osvojili su mnoge čitatelje, a zamijetio ju je i Petar Kedžo (79), koji danas živi u Omišlju na Krku. Nije puno dvojio hoće li nazvati starog prijatelja.
- Možete misliti kakav je to emotivan susret bio, naći se nakon više od 70 godina. Oduševio sam se što me prepoznao nakon toliko godina - rekao je Bačić, koji se baš poput Kedže još sjeća detalja iz djetinjstva.
- Kad smo se našli, razgovarali smo o uspomenama, kojih je tako puno. Svega smo se sjetili. Bio sam presretan što je moj prijatelj živ i što se naše prijateljstvo nastavlja - rekao je oduševljeno Bačić.
Kedžo je dodao kako je u izbjegličkom logoru u Egiptu život bio težak, ali da je hrana bila dobra. Prisjetili su se i dolaska Hajduka u logor.
Nezaboravna igra
- Sjećam se i kad je Hajduk došao odigrati utakmicu u El Shattu. Došli su odigrati prijateljsku utakmicu s Englezima. Splitski ‘bili’ igrali su samo u čast izbjeglicama. Bio sam oduševljen, a igrali su na pijesku, što je bilo stvarno nezaboravno - prisjetio se Bačić. Davne 1944., u vrijeme 2. svjetskog rata, s majkom, sestrom i braćom krenuo je brodom u Italiju pa u Afriku, a potom u El Shatt, gdje su ih razmjestili u šatore. Ondje je završio jedan razred i učio je za postolara. Tamo je upoznao Petra, rodom iz Vodica, koji je došao s mamom, bratom i tri sestre, te su se zajedno igrali i kopali rovove u pijesku. Petra je kasnije život odveo na Krk, a Juraj, koji je rodom iz Blata na Korčuli, u Pulu se doselio 1958. godine. Nakon što su se ponovno našli, Juraj i Petar odlučni su u tome da više neće izgubiti kontakt.
- Prijatelj i ja ponovno ćemo se naći, i to ubrzo. Petar će doći opet u Pulu - odao je Bačić.
Petar je inače djed poznatog riječkog pjevača Damira Kedže.
U logoru je izučio zanat, a cipele i danas čuva
Juraj Bačić iz Pule u El Shattu je završio jedan razred i učio je za postolara. Fotografije, iskaznice i cipele sa Sinaja koje je izradio kao šegrt i danas čuva. Priču o njemu 24sata je objavio 2014. godine, a pročitao ju je i “izgubljeni” prijatelj Petar te mu tako ušao u trag.
Dirljiv susret
Petar Kedžo (desno) tvrdi da mu uspomena na Jurja i njegov izgled nikad nisu nestali iz pamćenja.
Šator broj 6
Bačić i danas pamti da su bili u logoru broj 3, šatoru broj 6 i rajonu E. Imali su kina, liječnike, školu i dobru hranu. Žali se samo na vrućine.