Brzom intervencijom Hrvatske vojske i zaposlenika HEP-a na današnji dan prije 28 godina izbjegnuta je katastrofa i uspješno je okončana skoro 17-mjesečna prijetnja da rušenjem brane voda uništi cijelo nizvodno naseljeno područje s 40 tisuća stanovnika, sve do Jadranskog mora.
- Kad mi me devetogodišnji sin pitao kad će više prestati to granatiranje ja sam rekao da idem pa što bude - počeo je priču svojedobno za 24 sata umirovljeni pukovnik Zdravko Škarpa, tadašnji zapovjednik 126. brigade koji je vodio akciju "Peruća" 28. siječnja 1993. godine.
Kako nam ispričao Škarpa, sve je počelo nekoliko dana ranije, kada su neprijateljske snage ubacile tri tenka u okupirano selo Laktac, protjerali UNPROFOR s Peruće, koja je već tada bila minirana iako je prozvana demitaliziranom zonom, želeći zauzeti pozicije da mogu granatirati Sinj.
- To je bila odmazda za Maslenicu. Sve sam obavijestio što se događa, međutim nismo dobili nikakve precizne zapovjedi te smo bili prepušteni sami sebi. Krenuli smo 28. siječnja u 7.45 paljbom iz tenkova i topova. U 10.50 neprijatelji su se dali u bijeg, a pri povlačenju su aktivirali ekspoloziv. Tada smo mi, oko 11 sati, krenuli pješaštvom iz tri pravca, koncetrični napad. Tada je počelo spašavanje brane - prisjetio se Škarpa.
U direktnoj opasnosti je bilo od oko 30 tisuća ljudi
Nije se čekalo ni trenutka. Iako je postojala velika opasnost da neprijatelji napadnu Peruću, usprkos velikom riziku, brojni građevinari, radnici HEP-a, vojnici i dobrovoljci počeli su zatrpavati krater nastao aktivacijom oko 30 tona TNT-a. Riječ je o "rupi" od gotovo 600 četvornih metara koja se zasipala pjeskom zbog čega su na teren stigle stotine kamiona s materijalom. Radilo se danonoćno.
Da je brana popustila, vodni val iz akumulacijskog jezera u kojem je 600 milijuna kubika vode, odnio bi sve na svom putu.
- U direktnoj opasnosti je bilo od oko 30 tisuća ljudi koji žive u kanjonu Cetine. Srećom, vodostaj je bio mnogo niži od mjesta gdje je nastao krater, a oko četiri ujutro otvorili smo i donji ispušni ventil kako bi voda iz jezera otjecala. U cijeloj priči mene najviše muči UNPROFOR koji je bio tamo. Eksploziv je bio na brani punih 17 mjeseci, a nisu ga uklonili – ispričao nam je Škarpa.
U akciji Peruća poginuo je Ante Buljan, a trojica su ranjena dok je jedan zarobljen i odveden u kninski zatvor odakle je razmjenom i pušten.
Engleski časnik tajno pustio vodu i spasio katastrofu u Sinjskoj Krajini
Umirovljeni brigadir Mark Nicholas Gray, kraljevski marinac Velike Britanije u siječnju 1993. godine bio časnik u sastavu Unprofora. On je jedan od heroja Peruče.
Zahvaljujući Grayu u trenutku kada su srpske snage minirale branu na jezeru HE Peruča vodostaj je bio oko pet metara niži od maksimuma na kojemu su ga srpske snage nastojale održavati dok su dovlačile oko 30 kilograma eksploziva. Da je vodostaj bio na maksimumu, minirana brana ne bi izdržala i voda bi se izlila rušeći sve pred sobom.
Na taj način je izbjegnuta humanitarna i ekološka katastrofa.
Naime, u kolovozu 1992. godine u dva navrata samoinicijativno je otvorio sigurnosni ispust brane te time omogućio da većina prekomjerno akumulirane vodene mase oteče pomoćnim ispustom. To je rezultiralo snižavanjem razine vode u jezeru, a radi se o količini vode koja bi uzrokovala potpuno uništenje brane da se nalazila u jezeru za vrijeme detoniranja eksploziva.
- Otvorio sam ventile i iz jezera Peruča ispustio veću količinu vode prije nego što je brana minirana. Nisam ni minute razmišljao da bi moj život mogao biti u opasnosti. Srbi su bili ljuti, ali nisam razmišljao o svom životu- ispričao je svojedobno za medije Gray.
Tadašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović na svečanosti povodom 20. obljetnice akcije Peruča odlikovao ga je Redom kneza Domagoja s ogrlicom za iskazanu i osvjedočenu hrabrost i junaštvo u sprečavanju rušenja brane.