Tog jutra pojavila sam se na poslu, a odjednom mi svi prilaze i čestitaju mi. Ništa mi nije bilo jasno. Nisam znala što se događa. Pitali su me 'Zar ne znaš?', a ja sam odmahivala glavom, kaže nam Đula Borozan (55), profesorica s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, koja je uvrštena u dva posto najutjecajnijih svjetskih znanstvenika. Listu tradicionalno svake godine objavi američko Sveučilište Stanford.

- Bila sam na konferenciji u Berlinu. Vratila sam se kući, pripremala se za nastavu pa ponovno otputovala. Sve je bilo u kratkom vremenu i intenzivno. Zaista sam bila iznenađena kad su mi kolege i studenti počeli čestitati - rekla nam je simpatična i vedra Đula, ističući da listu samoinicijativno sastavlja prestižno Sveučilište Stanford.

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL - Nisam imala nikakvog utjecaja, sveučilište listu radi bez komunikacije s autorima. Pretpostavljam da postoje algoritmi koji pročešljavaju respektabilne znanstvene baze podataka. Gledaju tko ima koliko radova, gdje su objavljeni, tko ih je citirao, gdje su objavljeni radovi u kojima ste citirani i slično. Nisu me pozvali niti sam dobila ikakvu obavijest - rekla nam je prof. Borozan, koja znanstveno obrađuje teme s područja makroekonomije.

- Dobiti takvo priznanje velik je uspjeh. Sam naziv ove liste govori da je to vrlo, vrlo, vrlo velika stvar, ali i dalje mi se dojmovi sliježu - istaknula je.

Čestitke su se nizale, rekla nam je, a iznenadilo ju je kad je počela dobivati pohvale od studenata koji, dodaje, kažu da je stroga.

- Studenti mi govore da su ponosni na mene. To mi daje poticaj da nastavim raditi. Vrlo je lijepo - rekla je te otkrila kako joj je u svemu izuzetno važna i podrška obitelji, supruga Danka i sad već odrasle djece Bartola, Luke i Paule.

Ova profesorica na Ekonomskom fakultetu već godinama predaje Makroekonomiju te na Odjelu za matematiku u Osijeku, a otkrila nam je da se iza nje nalazi dug znanstveni rad.

- Kad sam završavala fakultet, nisam mogla niti sanjati da ću tu ostati raditi. Vidjela sam sebe u poslovnim vodama i dobila sam ponude od nekoliko važnih osječkih tvrtki, ali i ponudu od fakulteta. Moje nagrade počinju od tada, od studentske dobi, a onda su tu i mnoga znanstvena postignuća. Nisam mogla zamisliti da ću jednog dana biti profesorica, znanstvenica - objasnila je Đula te nam za kraj otkrila koji bi savjet dala svim mladim znanstvenicima:

- Iza bilo kojeg znanstvenika, dobrog znanstvenika, uvijek mora stajati kontinuirani rad, dobra podrška i uvijek malo sreće. Sreća nas zna usmjeriti u nekom drugom području.