Iseljavanje mladih Hrvata iz zemlje ne staje. Pravo stanje je, kazuju demografi, sigurno znatno gore od onoga što statistike pokazuju. Mnogi odlaze “na neviđeno”, bez znanja jezika, bez osnovnih podataka o dokumentima koji su im potrebni da bi negdje vani našli posao.

- Radnik u Švedskoj uz godišnji odmor ima i 40 sati tijekom godine kako bi mogao otići s posla ranije ili kasnije doći, a da pritom ne mora previše objašnjavati zašto mu to treba i to mu ne umanjuje plaću. Na svakom koraku su igraonice, neka vrsta otvorenog vrtića, koji su besplatni i u kojima djeca uživaju dok mame mogu sjesti sa strane, popiti kavu s prijateljicama te se podružiti - iskustvo je to Tamare Šehagić Vrkljan (26) iz Slavonskog Broda, koja se sa sinom 2015. pridružila mužu u Stockholm u Švedsku. Tamara je prošla besplatne tečajeve švedskog, dobila je besplatno i knjige, a sada radi na gradskom aerodromu. Ovo je samo jedna od tisuća priča najnovije generacije iseljenika iz Lijepe naše u kojoj odlaze čitave obitelji.     

Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, lani je iz Hrvatske iselilo ‘samo’ 36.436, no demograf prof. Anđelko Akrap, kaže da su ti podaci besmislica.

- Radi se o MUP-ovim podacima odjavljenih iz Hrvatske, no broj iseljenih strahovito je veći. Imali smo iseljenički val 60-ih godina prošloga stoljeća, 90-ih i posljednji je počeo 2007. i traje do danas - upozorava Akrap. Razlog? Ekonomska nesigurnost a odlaze čitave obitelji.

- Jedino je rješenje da se radniku osigura rad na neodređeno vrijeme kako bi mogao planirat obitelj i ostanak u zemlji - rekao je Akrap. A uz Njemačku, kao tradicionalno top destinaciju za naše iseljenike, među prvih pet zemalja gdje najviše Hrvata iseljava su Austrija, Irska, Švedska i Švicarska. Švedska je samo u rujnu imala 78.000 nepopunjenih radnih mjesta i povećalom traže građevinare, informatičare, zdravstvene radnike... No iz Švedskog veleposlanstva u Hrvatskoj savjetuju: “Pokušajte naći posao dok ste u Hrvatskoj jer Švedska daje dopuštenje da u zemlji boravite samo 90 dana. Teško da ćete u tom vremenu naći posao”. A posao se može naći preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji je dio EURES-a, mreže javnih zavoda za zapošljavanje država članica Europskog gospodarskog prostora i Švicarske.

Na toj mreži poslodavci iz EU objavljuju oglase za posao. Iz veleposlanstva preporučaju: “Prevedite svoje dokumente za zapošljavanje na engleski prije nego ih pošaljete poslodavcu, bit će lakše dobit posao”. A jednom kad se Šveđanin odluči za hrvatskog radnika, on ga prijavljuje u švedskoj poreznoj upravi i za njega traži švedsku inačicu OIB-a. Bez tog broja praktički se ne može ni stan unajmiti. S njim se automatski, bez dodatne papirologije, regulira i pravo na mirovinsko te zdravstveno osiguranje, kao i socijalna skrb. Tko ima švedski OIB, može prijaviti i svoju obitelj u migracijskom uredu u mjestu boravka. Ta zemlja slovi kao izuzetno uređena zemlja, a državljanstvo se može dobiti nakon pet godina ili nakon tri godine ako se netko uda/oženi za Šveđana ili Šveđanku. U Švicarsku je malo teže ući zbog jakih imigracijskih ograničenja. Ove godine su dozvolili samo 54 trajnih boravišnih dozvola za strance te 543 kratkoročnih. Prijave iz naše zemlje, prema zadnjim iskustvima, u pravilu se automatski odijaju. No prvo treba naći poslodavca koji našeg radnika želi i taj isti poslodavac podnosi zahtjev kantonalnim vlastima da izdaju radnu dozvolu.

No dobit će je samo onaj koji se odnosi na posao za koji ne postoji nezaposlen Švicarac. Kad se i dobije dozvola za rad, pojedinac se mora javiti lokalnim vlastima u mjestu stanovanja. Ovisno o kantonu, ti uredi imaju različite nazove, ali su pandan našem MUP-u ili su to migracijski uredi. Zaposleniku se može pridružiti i obitelj, te svi članovi obitelji imaju pravo zaposliti se bilo gdje u zemlji te imaju sva građanska prava istovjetna kao i rođeni Švicarci. S kratkotrajnom dozvolom, država sama ubire porez na plaću, a ako se dobije trajna dozvola, pojedinac mora sam paziti na plaćanje poreza. Plaća ga jednom godišnje, može i na rate. Zdravstveno osiguranje je obavezno, ali je privatizirano i postoji donja granica koji se mora uplaćivati. Švicarska birokracija daleko je poznata, pa na njihovim aerodromima izdaju novu putovnicu, ako vam istekne stara u priručnom uredu njihova MUP-a

U Irsku se može doći i bez radne dozvole te je procedura ostanka jednostavna. Da bi mogli primiti plaću, treba vam Personal public service number (PPSN), svojevrstan OIB, a za njega je potrebna dozvola o prebivanju. Iskustva naših kažu da se uz isprintan životopis bilo kakav posao može naći već za dva tjedna. Poslodavac iz bruto plaće uplaćuje i mirovinsko te socijalno, dok se zdravstveno uplaćuje samostalno. No obiteljski paketi imaju već za oko 100 eura mjesečno. U Austriju se može useliti samo uz radnu dozvolu koju traži poslodavac. Dakle, posao se mora naći već ih Hrvatske. Sve ostalo ide gotovo automatizmom te se reguliraju sva prava.