Vlasnik te tvrtke nam je došao u starom Golfu trojci pregledati kuću. Sad i on i supruga voze nove Mercedese.
Ilustrira tako jedan Gunjanac zaradu koja je ostvarena na obnovi poplavljene županjske Posavine. Obnova njegove kuće od oko 120 četvornih metara i jedne dvorišne zgrade stajala je državu 480.000 kuna. Skoro godinu i pol nakon katastrofalne poplave, ostalo je još završiti i obnoviti 10-15 posto vodom uništenih kuća.
Kao i naš sugovornik, puno mještana je vidjelo i troškovnike iako to Vlada nikako nije željela. U njima stoji koliko su izvođači naplatili državi svoj rad. Strogo je zabranjeno izvođačima i nadzornicima pokazati koliko je točno iz proračuna otišlo na pojedinu kuću.
- To smo učinili jer smo željeli razdvojiti novac od mještana. Nismo željeli da postoji međusobna zavist koliko je komu uloženo. Važno nam je da je sve kvalitetno napravljeno – kaže Željko Uhlir, zamjenik ministrice graditeljstva Anke Mrak Taritaš.
Ministarstvo je tako dosad puštalo u javnost samo ukupne podatke o obnovi, iz kojih se ne vidi pojedinačni trošak niti prosjek obnove.
Obnova papreno plaćena
24sata su ipak došla do podataka iz tajnih troškovnika . Uz informacije od kooperanata koji su obavljali posao, jasno je da je obnova papreno plaćena. Primjerice, u poplavljenim Račinovcima postoji čak šest kuća koje imaju sabirne (septičke) jame koje će državi biti naplaćene 64.500 kuna! Uhlir kaže da su nakon prvih skupih jama cijene prepolovljene na 30.000 kuna za nove kuće i da će još jednom provjeriti trošak.
- Nisam vjerovao kada sam čuo da su na poplavljenim područjima napravljene septičke jame po 64.500 kuna, sve na račun države. Ta informacija se na kraju pokazala potvrđenom, ali i samo vrhom sante leda troškova obnove. Ministarstvo graditeljstva nikad nije željelo da mještani vide koliko je točno koštala obnova njihovih kuća. Ipak mi smo došli do tih cijena koje će mnoge šokirati - kaže novinar 24sata Ivan Pandžić.
- Nove kuće su napravljene i za milijun kuna , sretna 21 tvrtka koja je dobila posao obnove vrijedan 430 milijuna, često je posao prepuštala kooperantima koji su sve odradili puno jeftinije, a državi je ispostavljen novi račun za svaku obnovljenu kuću - ističe.
U Gunji, gdje je obnova kasnije počela, septičke jame su građene za cijenu od 15.000 do 28.000 kuna, tvrde nam u ministarstvu.
To je ogroman novac, pogotovo kad se zna da su mještani dobivali 40.000 ili 70.000 kuna ako su sami obnavljali kuće. Kad se na cijene septičkih jama pridoda PDV, ispada da su oni koji su uzimali novac i sami obnavljali trebali vratiti svoj dom u prvobitno stanje za iznos kojim je drugom napravljena samo sabirna jama.
Njih 1164 koji su sami radili gadno su se prevarili što su uzeli novac, državi su ga uštedjeli. Jer luksuzne septičke jame samo su dio paprenih troškova obnove o kojima svjedoče stanovnici i kooperanti, a djelomično su nam potvrđeni i u samome ministarstvu.
Na početku, treba razlikovati dvije vrste kuća: one koje je država napravila potpuno nove. Takvih je 290. Ostatak je država obnavljala, njih više od 800.
Najviše je otišlo upravo na nove tipske kuće. Njih ima tri vrste. One od 55, zatim 70 ili 85 četvornih metara. Najmanja košta 887.000 kuna s PDV-om! Ona od 70 kvadrata stoji milijun, a najveća 1,2 milijuna kuna.
Upravo na prvim novim najvećim kućama su ugrađene i septičke jame od 64.500 kuna. Te nove kuće su projektirane da imaju energetski razred B, tj. troše malo energije. I zamjenik ministrice, Uhlir, smatra da su preskupe , ali objašnjava zašto je došlo do visokih cijena. Arhitekti su raspisali natječaj i izabran je najbolji rad. Zatim je na osnovi toga napravljen projekt. Tek tad je ministarstvo moglo računati ulazne troškove.
- Željeli smo promjene i niže cijene, ali arhitekti autori su rekli da ne smijemo dirati u njihovo autorsko djelo. Da smo ponovili cijeli postupak, izgubili bismo još tri mjeseca. Na kraju smo uspjeli nešto spustiti cijenu - kaže Uhlir i dodaje da je u svim poplavljenim mjestima ipak podignut standard življenja i sve je odrađeno kvalitetno.
Za rekonstrukciju oštećenih kuća vrijedili su drugi cjenici. Dostava i ugradnja pločica za 250 kuna po kvadratnome metru, materijal i gradnja kubičnog metra nosivog zida od blok opeke za 862 kune, odvoz kubičnog metra iskopane zemlje za 120 kuna, krečenje kvadrata zida za 32 kune. Jedan mještanin nam kaže da je tvrtka naplatila obijanje zidova i odvoz šute 70.000 kuna iako je on s obitelji sam obio zidove.
To su, naravno, originalne cijene koje su naplaćene od države. Prava cijena odrađenog posla je niža.
- Tvrtke koje imaju ugovore s ministarstvom traže proviziju od 20 do 50 posto da nam prepuste poslove. Tako da ništa ne odrade, na novim kućama njima ostane barem 200.000 kun a, a na svakoj obnovi od 30.000 do 50.000 kuna. Dodatno zarade jer nam uvjetuju da od njih kupujemo materijal – kaže Ivica Filipović, vlasnik male građevinske tvrtke Imap. Objašnjava da kooperanti onda znaju uz proviziju dati posao trećima koji ga još jeftinije odrade.
Isto smo čuli i od druga dva kooperanta. Željeli su ostati anonimni. Ministarstvo nam je za potrebe članka prepustilo troškovnik u kojem su općenito navedene cijene koje su ugovorene s velikim tvrtkama.
- Da sam ja radio po ovim cijenama, sad bih vozio Porsche! – uzviknuo je jedan vlasnik tvrtke kad je vidio originalni cjenik.
On objašnjava da su oni na terenu brojne stavke radili jeftinije. Našao je još neke za koje zna da su njegovi poslovni partneri naplatili više nego što je propisano potpisanim cjenikom.
- Uz to, ovamo je došlo mnoštvo radnika iz Bosne, koji rade na crno. Njihova cijena je 11 kuna po satu, što je čisto ponižavanje radnika - objašnjava nam.
I drugi vlasnik tvrtke kaže da je vidio što se radi jer je puno toga prošlo kroz njegove ruke. Ističe izolacijski materijal za temelje, kojeg paleta stoji 10.000 kn , a državi je naplaćen 150.000 kn.
Da zbog skupe obnove ponestaje novca, svjedoči primjer obitelji Peljto. Samiru i Miljani je obnovljena kuća koja se sastojala od dva djela. Međutim, iako je elaboratom propisano da trebaju njegove stare radijatore očistiti, staviti na njih nove ventile i ponovno ugraditi, izvođači i nadzor to ne žele učiniti. S dvoje malodobne djece i trećim na putu čekaju hladnije dane. Inače su zadovoljni obavljenim.
- Izvođač je rekao da je na moju kuću potrošeno 600.000 kn i da nema više novca - kaže Samir.
Svjestan je da su veći dio kuće morali rušiti jer je imala zemljanu opeku (ćerpič) u zidovima, ali kaže da je potpisivao i rezanje troškova kako bi sve što manje koštalo državu.
Drugi sumještanin koji je vidio troškovnik kaže da je za njegovu i bratovu spojenu kuću od oko 180 kvadrata i dvorišnu zgradu otišlo 450.000 kuna.
- Izuzetno sam zadovoljan, ali su oderali državu – kaže nam.
Željko Uhlir je dvojako reagirao kad smo prepričali ove primjere. S jedne strane je branio izvođače, a s druge je pozvao mještane da im prijave sve nepravilnosti ili ako znaju da je naplaćeno nešto preskupo ili neodrađeno. On ističe da je na obnovi odrađen velik posao u teškim uvjetima i da najmanje imaju prigovora na kvalitetu. Upozorava da i troškovnici koje su mještani vidjeli u konačnici ne moraju tako izgledati jer još jednom idu na provjeru koordinatora. Uhlir kaže i da novac za obnovu nije potrošen.
Ipak, prosjek obnove jednoga kvadrata kuće nismo uspjeli dobiti. Uhlir objašnjava da još rade konačni obračun i da su izvođači uzimali “u paketu” i gospodarske i stambene zgrade.
Kako je došlo do visokih cijena obnove
Natječaj za obnovu je trajao samo pet dana s uključenim vikendom i mogle su se javiti samo veće tvrtke ili više manjih udruženih. Neki izvođači kažu da je to dokaz namještanja, ali u ministarstvu to opovrgavaju i ističu da su bili stisnuti rokovima da počnu obnovu. Posao je dobila 21 tvrtka/konzorcij.
- Maknuli smo 25 posto najviših i 25 posto najnižih cijena. Ostale cijene smo uprosječili, one koje su iskakale srezali. Sve smo još provjerili s Građevinskim fakultetom i Komorom inženjera u graditeljstvu. To smo ponudili izvođačima. Četvero ih nije pristalo. Ako su negdje cijene više, to je zato što su izvođači preuzeli i velik rizik. Oni su uzeli broj kuća a da uopće nisu znali što ih čeka na terenu - objašnjava Uhlir cjenike.
Deset tvrtki/konzorcija s najvećim ugovorima za obnovu
Suhomont 39,046.288
Zajednica Mešić com 34,988.967
Tehnocolor 34,731.398
Zajednica Zuki 34,612.273
Zajednica Watmont 34,173.491
Projektgradnja 32,790.039
Zajednica Kip 32,004.724
Monte mont/ing-grad 30,494.186
Tehnika 27,022.769
Nexe gradnja 23,848.466