Dok se 8-godišnja Ema Kuzle, 80-postotni invalid, jer je rođena bez lijeve podlaktice bezbrižno igra sa svojom mlađom braćom, Franom (4) i Mislavom (1), njezini roditelji pišu žalbu na Rješenje daruvarskog Centra za socijalnu skrb.
Naime, Centar je ovoj nadasve veseloj i bezbrižnoj djevojčici, ukinuo s 4. veljače ove godine, pravo na osobnu invalidninu u visini od 1250 kuna. Ponovno je daruvarski Centar “iskočio” iz uobičajene prakse, govore nam Emini roditelji jer takvo pravo se u drugim Centrima priznaje.
- Mislimo da je Centar donio pogrešnu i ishitrenu Odluku, kao i prije, kada smo nakon četiri godine uspjeli izboriti pravo na ono što našoj djevojčici pripada – kazali su nam majka Tanja i otac Berislav.
Podsjećamo da su Emini roditelji nakon bezbrojnih žalbi i “natezanja” s daruvarskim Centrom koje je trajalo gotovo četiri godine, u čemu su imali i medijsku pomoć 24sata uspjeli s 27. lipnjem 2011. godine izboriti to pravo. Pune četiri godine komisija Centra za socijalnu skrb imala je stav da nedostatak ruke maloj Emi ne predstavlja teškoću u životu.
U pozitivnom rješenju koje su potom napokon dobili stajalo je da će se Ema morati ponovno vještačiti po navršetku sedme godine života. Roditelji su očekivali da je to samo formalnost, jer se u Eminu slučaju nije ništa promijenilo. Ona je i dalje 80-postotni invalid, s istim potrebama i teškoćama. Od samostalnog obavljanja fizioloških potreba, higijene, odijevanja pa i drugog.
- Ništa se osim sastava komisije nije promijenilo. Prošli puta smo godinama tražili da se u komisiju koja određuje ima li Ema prava kao i ostala djeca uvrsti liječnik fizijatar i tek kada su to napravili, a to je i zakonska odredba, Emi je priznato pravo na osobnu invalidninu. Ovaj put nisu, kako Pravilnik nalaže, za predsjednika komisije uzeli specijalistu medicine rada nego školske – kaže nam otac Berislav, dodajući, kako u rješenju nije navedeno evidentno oštećenje lokomotornog sustava. Za to nam je vrijeme Ema pokazivala kako je pjevala na nedavnom školskom nastupu.
Podsjećamo, prije priznavanja prava na osobnu invalidninu Emu, unatoč njezinu hendikepu, odbile su tri komisije da bi naposljetku četvrto vještačenje dalo joj za pravo. I to kada su u Komisiju za ocjenu uvrstili liječnika fizijatra, kako to Pravilnik i traži. Postavlja se pitanje hoće li sada Ema i njezini roditelji prolaziti isti put, kako bi se na kraju za predsjednika komisije imenovao liječnik medicine rada, kako to nalaže Pravilnik. U razgovoru s drugim roditeljima djece s oštećenjima doznali smo da se u posljednje vrijeme po cijeloj Hrvatskoj masovno i bez obrazloženja ukidaju osobne invalidnine te pravo roditelja na skraćeno radno vrijeme ili produljeni porodni dopust. Prema zakonu, Ema u pravilu nema pravo na osobnu invalidninu jer nema višestruka oštećenja.
No u svakom slučaju bi trebala imati pravo na nešto drugo, poput prilagodbi, pomagala i slično, a čak i na neki oblik naknade koji će njezinim roditeljima olakšati troškove skrbi o njoj. I prije je u zakonu za djecu poput Eme postojala stavka da nemaju pravo na invalidninu, ali je država, ovisno o komisiji i Centru za socijalnu skrb, znala ipak biti fleksibilna i dodijeliti im to pravo.
No očito novca nema, pa je stigla direktiva da se reže i ukida sve što se može. A kao i obično, uvijek se sve lomi na najslabijima. To tako ne bi smjelo biti u socijalnoj državi.