Feudalni sustav nestao je u Europi nakon što je uspio opstati dulje od pet stotina godina. Njegova glavna obilježja su da je plemić zauzeo prostor, zemlju, a oni koji su htjeli raditi na njoj morali su plaćati dogovoreni dio. I biti u strogoj poslušnosti prema plemiću. Zauzvrat su pružali i zaštitu kmetovima.
Dovoljno je pogledati samo nekoliko zadnjih afera lokalnih moćnika da bi se prilično jasno vidjeli veoma slični načini razmišljanja i ponašanja. Grad ili općina koji zauzmu ne služe da bi se omogućio bolji život za sve stanovnike nego za čuvanje svog feuda u kojem građani uplaćuju porez i prirez.
Da nije bilo hrabrih ljudi poput Josipa Viteza, koji je snimio gradonačelnika Požege, ili Viktora Šimunića, koji je snimio HDZ-ova zastupnika, javnost vjerojatno ne bi imala tako zorne dokaze. Ali prva reakcija je bila:
“Koliko još takvih razgovora traje u ovom trenutku?!”.
Neki su HDZ-ovci zdvajali i nad naivnošću Žarka Tušeka, koji je nudio funkcije, pa su nam rekli:
“Pa on je glup, ne ideš ti na takve pregovore nego šalješ nekog trećeg da te se ne može povezati”.
Neki drugi puljašići, tušeki, kuščevići te niz drugih rade isto to dok ovo čitate. A prave kontrole nema.
- Mi moramo poslati poruku da će onima koji su uz gradonačelnika i grad biti slatko, a onima koji seru i izmišljaju, da im neće biti - objašnjava Darko Puljašić, HDZ-ov gradonačelnik Požege.
Poslušajte kako HDZ-ovac pokušava kupiti vijećnika
Pa je li vam to stragegija?!
U tajno snimljenom razgovoru, on direktoru Komunalca objašnjava zašto je nužno da namjesti natječaj kako bi poslove dobile točno određene tvrtke. Poruka je iznimno jaka, a u neformalnim razgovorima smo je čuli puno puta. Sve je zaogrnuto u plašt brige o lokalnim poduzetnicima, a u biti se oni nepodobni isključuju. Jer su bezobrazni. Ne plaćaju.
Pa se tako Puljašić ljuti da netko tko dobije 100.000 kuna poslova s Gradom, a ne može odvojiti 10.000 kuna za gradske manifestacije (slučajno ili ne, to je točno feudalna desetina), onda on i neće raditi s Gradom.
I tu je dodatna nakaradnost. Jer Puljašić tvrdi da on ne može financirati iz proračuna lokalni klub, tamburaške manifestacije, pa to trebaju raditi drugi. Koji zauzvrat mogu računati na poslove s Gradom.
Lokalni direktor nije poslušao, raspisao je poziv na koji su se javile i druge tvrtke, a ušteda je na kraju bila 560.000 kuna od 2,3 milijuna kuna, koliko je bilo planirano potrošiti na projektiranje. Dakle, ako nema novca, moglo se uštedjeti poštenom nabavom. Ali taj dio onda ne nosi utjecaj lokalnog šerifa koji želi da svi znaju da im je On dao posao te da za to trebaju biti zahvalni, ponizni i vraćati dio novca. Inače neće raditi.
Puljašić je snimljen i kako govori da ne mogu proći one tvrtke koje su podržale politički SDP. Iako su iz Požege, zapošljavaju ljude i plaćaju porez. Ali njima neće biti slatko.
Unatoč tome što je Uskok otvorio istragu, Puljašić i njegov zamjenik Mario Pilon, koji je snimljen kako objašnjava kako namjestiti natječaj, da im po zakonu ništa ne mogu te da su tako radili i ranije, nisu završili iza rešetaka od opasnosti ponavljanja djela. Oni i dalje mogu raditi sve isto.
Feudalci su osiguravali egzistenciju kmetovima, a danas je to za poduzetnike prodaja svog proizvoda ili usluge, a za građane siguran posao. Puljašić je zorno opisao kako to funkcionira za poduzetnike, a Tušek za radna mjesta.
“Reci kaj bi ti štel biti” je čuvena rečenica iz tog razgovora. Tušek nezavisnom vijećniku nudi tajni pakt pred izbore, tajno financiranje. A ako uspiju i uđu u koaliciju, vijećnik Šimunić može biti što želi: pročelnik, ravnatelj Parka prirode... Što god želi.
Tušek nudi javne pozicije za koje su potrebni natječaji. I to kad jednom osvoje vlast. Iako su neki pokušali opravdati da je to normalna podjela, to nisu političke funkcije. Politička funkcija je, primjerice, predsjednik županijske Skupštine. U javne tvrtke i ustanove bi trebali doći kompetentni ljudi i potrebno ih je depolitizirati.
- Depolitizacija javne uprave, zapošljavanje i napredovanje na temelju profesionalnih rezultata i jednakog tretmana temeljna su načela kojima će se rukovoditi u unapređivanju rada svih dijelova državne i javne uprave – stoji u upravo usvojenoj strategiji razvoja Hrvatske do 2030. godine, koju je predložila HDZ-ova Vlada.
Po tome, Tušek koji je nudio i takve pozicije i nezakonito financiranje trebao je biti maknut i iz stranke, i Sabora, i iz predsjedništva HDZ-a. Ali nije. Ostao je na svim funkcijama osim na onoj najmanje bitnoj, šefa zagorskog HDZ-a.
Spasila ga je upravo milost stranačkog šefa i premijera koji je tvrdio da je Tušek namamljen. I u feudalizmu je kralj imao milosti prema lojalnim feudalcima-plemićima, bez čijeg blagoslova ni ti vazali ne bi mogli vladati posjedom i dobiti pravo na njega.
Žinić odlučuje sam o sebi
I župan Ivo Žinić je bio u milosti dok se nije otkrilo da ga je baš pomazila državna administracija. Tvrdi da nije koristio svoj položaj od 1995. godine, kad je vodio obnovu Banovine. Ali nitko u toj administraciji čiji je Žinić uvijek bio moćni kotačić nije primijetio da je on već koristio pravo na obnovu obiteljske kuće i državni stan kad je ušao u kuću iseljenih Srba.
Zbog čega je pao feudalizam?
A tu kuću je onda država kupila, a on nastavio živjeti u njoj 25 godina. I da sve to nisu otkrila 24sata, Žinić bi bio uvaženi član stranke, čovjek na kojeg se računa. Iako je politički otpisan nakon tih otkrića, niti stan niti kuću nije izgubio.
Štoviše, odluku o eventualnom iseljenju iz kuće zbog dupliranja prava trebao bi potpisati sam Žinić koji ne koristi svoj položaj da si pogoduje. Ali njegovi uredi odluku ne donose. Žinić je i dalje u kući.
Da na svojem području lokalni moćnik može raditi što želi s malo kontrole daleke vlasti (još jedno obilježje feudalizma) zorno svjedoči i primjer posrnulog ministra Lovre Kuščevića. Dok je bio načelnik općine, općina je prenamijenila jeftino kupljeno suprugino zemljište i zaradili su milijune. Promijenio je i urbanistička pravila kako bi mogao graditi još jednu kuću umjesto štale, dodijelio je šogoru stan POS-a na koji nije imao pravo. O svemu tome istragu je otvorio Uskok, ali tek nakon što su novinari sve otkrili.
Ključni Milanov saveznik
Kuščević je morao otići iz HDZ-ove Vlade, ali su ga lokalni HDZ-ovci opet izabrali za svog šefa u Nerežišćima. I ne bi čudilo da na svibanjskim izborima opet zasjedne u fotelju svog feuda.
Na kraju, nisu niti svi feudalci bili jednako snažni. Njihova moć i dugovječnost ovisili su i o količini zlata te broju podanika koje su imali. A u današnjoj Hrvatskoj je najmoćniji i najdugovječniji Milan Bandić koji ima i najveći proračun.
U svojoj 20-godišnjoj vladavini Zagrebom on je uspio objediniti sve što smo ranije naveli.
Njemu i suradnicima sudi se za nezakonito zapošljavanje kojim su se izigravali natječaji. Također i za pogodovanje tvrtkama u dodjeli poslova, zamjeni zemljišta, kroz izmjene prostornih planova. Prema Uskoku, uspio je skupiti i tajnu imovinu od četiri stana koje on koristi iako ne glase na njegovo ime. Njegov namještaj stoji kao stan u Zagrebu, a podrijetlo imovine nije nikad prijavio.
Ali kako su u feudalizmu ključna za opstanak bila savezništva, tako mu je održavanje na poziciji moći donosilo partnerstvo s HDZ-om. Formalno ili manje formalno, ono traje od vremena Ive Sanadera do danas.
Oni su fino naplatili svoje vladarske funkcije