Imam 35 godina radnog staža, u kojem sam kao menadžerica radila u organizaciji cestovnog transporta u nekoliko velikih tvrtki. Radila sam oduvijek jer je moja majka bila samohrana i teško nas je podizala. Završila sam prometni fakultet, govorim dva strana jezika i nije mi bilo teško proći i kroz nekoliko velikih tvrtki. Vlastitu agenciju sam otvorila 1995. godine i uspješno sam je vodila sljedećih 10 godina. No te 2005. odjedanput je moju obitelj zasuo niz nesretnih okolnosti. Suprugu su dijagnosticirali rak prostate, umrla mi je svekrva, kćer je bila u drugoj trudnoći, a ja sam imala upalu pluća, prisjeća se s gorčinom Đurđa Novaković (65) iz Zagreba.
POGLEDAJTE VIDEO:
Tada je dobila poziv da odradi još jedan posao, a na njezin argument kako ga mora odbiti zbog bolesti i teške obiteljske situacije, klijenti su odgovorili da ih to ne zanima. Tada je zaključila da ima uvjete za mirovinu, odbila je posao i otišla u penziju.
- Tek tada se otkrilo da mi dio poduzeća u kojima sam radila nije redovito uplaćivao doprinose, a neki ih uopće nisu uplaćivali. Dobila sam rješenje prema kojem moja mirovina iznosi 1800 kuna na mjesec. Moja mama koja je završila četiri razred osnovne škole i imala je 15 godina staža u to vrijeme imala je mirovinu od 3300 kuna. Bila sam ogorčena, nesretna i užasnuta. Pitala sam se zašto sam uopće počela raditi sa 19 godina i za što sam se mučila svih ovih godina. Danas ta moja famozna penzija iznosi 2600 kuna - nastavila je Đurđa dodajući kako joj unatoč svemu na samom početku te 2005. godine nije padalo na pamet potražiti drugi posao. No iste godine i njezin je suprug išao u mirovinu nakon 42 godine staža, a on je prilično volio svoj posao pa se pribojavala da bi mogao pasti u depresiju.
- Zato sam tražila gdje i kako da ga uključim u neko društvo da se okupira drugim stvarima. I pronašla sam u domu umirovljenika na Trešnjevci zbor. On jako lijepo pjeva pa sam otišla tamo na razgovor pitati bi li ga primili. Rekli su da bi, ali da bi voljeli i da se ja uključim. Rekla sam da pjevanje nije za mene, ali ako imaju folklor, rado bih se priključila. I tako sam im se pridružila i počela šivati kostime, plesati, organizirati nastupe. I dan danas mi je tamo prekrasno i moram vam reći da svi umirovljenici koji su ostali aktivni u tako poznim godinama zapravo jako vole ljude i uživaju u svim tim našim druženjima - objašnjava Đurđa dodajući kako je slučajem došla i do Matice umirovljenika Grada Zagreba. Ondje su trebali njezinu pomoć.
- Pomogla sam im oko projekta koji su trebali, a onda su vidjeli da mi to dobro ide i pitali su me bih li mogla ostati raditi za plaću kod njih. Plaćena sam po projektu ugovorom o djelu. Mjesečni iznos je 1600 kuna, no posao je daleko zahtjevniji i veći od toga. Posao me iscrpljuje, pred operacijom kičme sam koju stalno odgađam i nadam se da će doći što kasnije, no činjenica je da sam cijelog života radila posao na kojem sam trebala biti na raspolaganju 24 sata na dan, tako da je moj organizam navikao na takav napor. Imam predivne unuke i iskreno, radim da njima mogu kupiti što požele. Bez ovog posla ne bih im mogla priuštiti ništa - zaključila je Đurđa.