U nastavku suđenja Marinu Čolaku (39) i Daliboru Opačku (45) na Županijskom sudu u Zagrebu za prometnu nesreću iz 2010. u kojoj je poginula Dubrovkinja Ivana Obad (20) u četvrtak je svjedočio prometni vještak Zvonko Ivašić. I prije nego je krenuo odgovarati na pitanja, prvooptuženi Čolak požalio se da mu nije dobro, te je zamolio sud da nastave s raspravom bez njega.

On je ostao kod svog nalaza i mišljenja koje je izradio 2014., kao i kod svih dopuna i usmenih obrazloženja koje je dao tijekom prijašnja dva sudska postupka. 

- Prilikom izrade prvog pisanog nalaza i mišljenja prilikom izrade skice mjesta nesreće uočio sam razlike između policijske skice u pogledu tragova kretanja vozila i tragova koji su vidljivi na fotografiji te sam ih detaljno opisao i obrazložio, a uvidom u skicu vidljivo je da je dinamika kretanja vozila uhvatila ulazak u desni zavoj gdje je kolnik zakrivljen, a izlijetanje je na ravnom dijelu što odgovara izgledu kolnika na skici - odgovorio je vjaštak na primjedbu obrane prvookrivljenog Čolaka da na njegovoj skici nije realan prikaz mjesta nesreće.

- Konfiguracija terena bila je takva da je Čolak imao mogućnost vidjeti nailazeći Nissan prije skretanja udesno i odustati. Čolak bi imao mogućnost izbjeći nesreću da se njegovo vozilo kretalo manje od 163 km/h, a Opačak bi uspio izbjeći nalet da je do mjesta nesreće smanjio brzinu svog vozila na 181,5 km/h, odnosno na onu brzinu kojom se kretao Ferrari - kazao je Ivašić.

Pojasnio je da na preticajnom traku nema tragova jer se njime nitko nije kretao. Iz istog razloga nema tragova ni u desnom traku jer se Čolak, prema njegovu izračunu, kretao polovicom desnog traka. Osvrnuo se i na iskaze svjedoka koji su vozili iza okrivljenih.

- Ti su iskazi vrlo relativni jer je pojam neposredno prije nesreće vrlo rastezljiv osobito kad se vozila kreću brzinom od 200 km/h. Oni nisu vidjeli sam trenutak nesreće. Takvi iskazi nisu upotrebljivi za utvrđivanje kretanja vozila neposredno prije sudara - kazao je.

Očitovao se i prijedlogu provođenja rekonstrukcije na mjestu događaja, što su zatražili Čolakovi branitelji Luka Lenić i Dobriša Rubes.

- U konkretnom slučaju ova prometna nesreća odigravala se na nekoliko stotina metara autoceste pa nema nikakvih tehničkih mogućnosti da bi se po cesti iscrtavali tragovi već se u takvim slučajevima tragovi ucrtavaju na skici mjerila 1:300 koja vjerno prikazuje mjesto nesreće i sve tragove - smatra Ivašić.

Kako su se tom prijedlogu kao odugovlačećem protivili i zamjenica županijskog državnog odvjetnika te Opačkov branitelj Veljko Miljević sudsko vijeće taj je prijedlog odbilo.

- Provođenjem rekonstrukcije gotovo 13 godina od nesreće ne bi se utvrdile nove činjenice - pojasnila je predsjednica sudskog vijeća sutkinja Željka Skomeršić.

Na sljedećem ročištu Čolak i Opačak ponovno će iznijeti svoje obrane. Obojica tvrde da nisu krivi za nesreću.

Podsjetimo, prema optužnici Čolak i Opačak su 5.11.2010. godine oko 12.20 sati autocestom A6 u smjeru Zagreb-Rijeka, protivno odredbama zakona o sigurnosti prometa na cestama, vozili brzinom znatno većom od 130 km/h. Provokrivljeni Čolak vozio je Ferrari 360 Modena, u kojemu je kao suvozač bila Ivana Obad, dok je Opačak vozio Nissan 350Z. Prolaskom čvora Bosiljevo Čolak se kretao lijevim trakom brzinom od 181 km/h, a Opačak desnim brzinom od 205 km/h. Tada je Čolak započeo prelazak iz lijevog u desni trak bez da se ranije uvjerio kako to može učiniti na siguran način. Opačak je počeo kočiti, ali nije mogao dovoljno smanjiti brzinu zbog čega u nastavku kretanja dolazi do okrznuća prednjeg lijevog kotača Nissana i zadnjeg desnog kotača Ferrarija. U pokušaju izbjegavanja Nissan je izašao van kolnika na zaustavnu traku, a destabilizirani Ferrari izletio je s ceste, prevrnuo se više puta i zapalio dok je Ivana od ozljeda preminula na mjestu događaja.

Inače, ovo je treće suđenje nakon što je Visoki kazneni sud u srpnju 2022. ukinuo prvostupanjsku presudu donesenu 2021. na Županijskom sudu u Zagrebu kojom je Čolak bio osuđen na dvije godine zatvora, dok je Opačak oslobođen krivnje. Prvom presudom zagrebačkog Općinskog kaznenog suda obojica su bila nepravomoćno osuđena na tri godine zatvora.