Isključivali su je iz obiteljskih aktivnosti kao što su odlazak na bazene, zoološki vrt, za koje vrijeme bi ista morala ostati sama kući. Tijekom cijelih dana prisiljavali da boravi u svojoj sobi i da bude sama dok su bili na okupu s drugom djecom. Obraćali joj se sa "Marš u p.... m..., glupava si!", "Ti ništa ne znaš!". Slali su ju da hoda pješke sama do škole koji put traje oko sat i pol vremena dok bi se istovremeno polubrat vozio biciklom u školu. Ostavljali su joj na brigu mlađeg polubrata i mlađu polusestru kako bi oni mogli duže spavati, pa je tako prvookrivljena znala mlađe dijete u jutarnjim satima donijeti kćeri u sobu s pelenom i ostaviti ga radi presvlačenja i čuvanja a ona odlazila nastavljati spavati.
Ovo je samo malo dio torture koju je prolazila djevojčica prema pisanju Općinskog državnog odvjetništva, dok je s majkom, očuhom, polubraćom i polusestrom živjela u Njemačkoj. Prema optužnici tortura je trajala od 2017. pa do lipnja 2021. u mjestu u kojem su zajedno živjeli dok je nije spasio otac. Počela mu se povjeravati te je on sve prijavio Centru za socijalnu skrb. Uspio je ostvariti da se preseli k njemu u Hrvatsku u dom gdje je živio sa svojom drugom kćeri i drugom suprugom.
Tijekom istrage i ispitivanja, u kojem je djevojčica plakala dok se prisjećala torture, ispričala je kako ju je majka tukla. No puno gori bio je očuh koju ju je jednom prilikom pogodio kantom i razrezao joj nos. Razlog za to bila je pojedena čokoladica zbog koje joj je naredio da legne na krevet, a potom je mlatio remenom. Pri tome se umiješala majka pa je kaznu zamijenio klečanjem u kutu sobe s rukama na zatiljku.
Kažnjavao ju je tako i što ju je vodio sa sobom na posao tijekom noćnih smjena. Tjerao ju je da sjedi na stolcu dok je on radio, nakon čega bi iscrpljena morala u školu. Prijetio bi joj batinama ako ne obavi kućanske poslove ili ako se ne pobrine za mlađu djecu.
Ozljedu na nosu primijetila je njezina učiteljica. Za ozljede joj nije isprva imala hrabrosti reći već je govorila kako je pala s bicikla. Kad je napokon priznala, završila je u Domu za djecu. U njemu je ukupno bila dva puta te je jednom ondje proslavila rođendan.
U jednake ili gore uvjete vratila se ponovno u mjesto gdje su živjeli. Morala bi iznova paziti djecu dok su majka i očuh spavali, na izlete je nisu vodili jer nisu imali mjesta u autu. Nisu joj željeli niti napumpati i zamijeniti gume na biciklu kako ne bi morala pješice do škole. Zbog svega nije imala vremena učiti i zaostajala je u školi. Majka joj je zabranila da se ikome požali, no to je uspjela tek prošle godine kad su došli u Hrvatsku.
Tijekom ispitivanja, majka je porekla agresivnost prema djetetu te rekla kako se radilo o zabrani interneta i slično. Postupanja njemačkog Centra za socijalnu skrb nije željela komentirati. Očuh se o svemu branio šutnjom.
- Tražimo da ih sud proglasi krivima, osudi svakog okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te im temeljem čl. 56. Kaznenog zakona izrekne uvjetne osude tako da im se kazne zatvore na koje su osuđeni neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo - napisali su iz državnog odvjetništva u optužnici.