Mijo Tkalčec (77) ne propušta nijedan sprovod u Peterancu i okolici, a ponekad svrati i u obližnju Koprivnicu. Bez obzira na to poznaje li ili ne pokojnika, on se pojavljuje na pogrebu. U sedam desetljeća Mijo je obišao više od 2580 sprovoda.
- Odmah nakon rata sam, kao dječak, s nekih sedam godina, otišao na pogreb susjede Jelke Globotek, koja je ubijena u dobi od 46 godina. Nakon toga sam redovito odlazio na sprovode, osim u vrijeme kad sam bio u vojsci ili kad sam bio bolestan - opisuje Mijo neobičan “hobi”.
Do 2004. godine je, po svojoj računici, bio na oko 2000 sprovoda, a od tada je počeo voditi preciznu evidenciju u svojoj velikoj bilježnici. Uz ime i prezime umrle osobe, Mijo upisuje mjesto ukopa, godine starosti, datum sprovoda te je li na posljednjem ispraćaju bilo glazbe i koliko je bilo glazbenika. Na dan našeg posjeta Mijo je bio na čak dva sprovoda. Uvijek je u prvim redovima na groblju. Dok je bio mlađi, obavezno je nosio raspelo na čelu pogrebne povorke. U jednom danu bio je najviše na tri sprovoda, a prisjetio se i sprovoda kad su tri osobe iz jedne obitelji pokopane istodobno.
- Najviše me smeta kad pojedinci dođu na sprovod reda radi ili imaju žvakaću gumu u ustima, a to pokazuje da nemaju nimalo sućuti. Dolaze kako bi se vidjeli i međusobno porazgovarali. Umjesto da pokojnika dostojanstveno isprate - zaključuje Mijo.
Tvrdi kako se Romi ponašaju jako dostojanstveno i da su mu obećali kad on umre da će svi iz onog kraja doći na njegovu sahranu, jer ih je zadužio. Tada će se svirati i njegova "himna" "Tiho pojte maleni slavuji da se moje zlato ne probudi". Himnu će kaže pokušati snimiti pa će tražiti da snimku puste na njegovoj sahrani.
Cijelo jedno selo obećalo je da će mu doći na sprovod jer ih je zadužio svojim dolascima.