Prizor je, pričali su svjedoci, bio apokaliptičan. Dijelovi zrakoplova više su nalikovali spaljenoj plastici nego željezu, prtljaga i tijela bili su razbacani na čak deset četvornih kilometara u širinu i 62 u dužinu. Razasuli su se po poljima kukuruza, šumi, ali okolnim selima. S neba su padali padali leševi i prtljaga...
- Bila sam u kući kad je nešto počelo padati po krovu. Izašla sam i vidjela limenke od piva, a zatim i kofere svugdje po dvorištu. U jednom trenutku u vrt je palo tijelo muškarca bez ruke i noge, a malo dalje palo je tijelo djevojčice od 5-6- godina - prisjetila se svojedobno u razgovoru za 24 sata Ivka Fabijanec iz Gaja stravične zrakoplovne nesreće iz 1976. godine, tragedije u kojoj je život izgubilo 176 ljudi.
Naime, najveća zrakoplovna nesreća u hrvatskom zračnom prostoru dogodila se 10. rujna 1976. u 11.15 sati na deset tisuća metara iznad Vrbovca, udaljenog od Zagreba četrdesetak kilometara.
Sudarili su se avion British Airwaysa na letu sa londonskog Heatrowa prema istanbulskoj luci i zrakoplov Douglas DC-9 u vlasništvu jugoslavenske tvrtke Inex Adria, letu iz splitske luke prema luci Köln-Bonn. Prvi je prevozio 54 putnika i devet članova posade, a drugi 108 putnika (107 zapadnonjemačkih turista na povratku s ljetovanja i jednog Splićanina) te 5 članova posade.
Poginule su stavljali u vreće i odvozili
- Ljudi su radili na polju. Sušili su travu, kopali krumpir kad je jedan od aviona pao u Dvorišće. To je bila velika eksplozija i plamen. Prvi su stigli vatrogasci iz Rakovca, a za njima oni iz Vrbovca i Preseke. Nešto poslije podne na mjesto pada stigao je helikopter. Tu je već bila policija, vojska i vatrogasci. Krhotine su bile u okolici 200 metara. Policija je bila preko tjedan dana. Cijelo to vrijeme tražili su poginule i stavljali su ih u vreće, a potom odvozili dalje - opisao nam je svojedobno prve trenutke pada očevidac Drago Gašparić.
Stanovnici su izvlačili tijela. Kabina se zabila u jednu bukvu, a jedina čitava tijela pronađena su u repu aviona. Po njihovom položaju vidjelo se kako su se ljudi grčevito držali za ručke i sjedala nadajući se kako će i to spasiti
Krivac nesreće je Kontrola zračnog prometa u Zagrebu. Naime, pilot aviona iz smjera Splita zatražio je povećanje visine. Kontrolor ga je prebacio kolegi, koji je ustanovio da se avion penje na visinu koja je već zauzeta. On je javio pilotu da više ne podiže zrakoplov no već je bilo prekasno.
Dva aviona letjela su brzinom od 900 kilometara na visini od 10 000 metara. Britanski avion je udario u krilo DC-9 koje je od udarca otpalo. Nakon toga s otrgnutim dijelom krila pao je u šumu pored sela Dvorišće i zapalio se. Britanski zrakoplov završio je 7 kilometara dalje u kukuruzištu pored sela Gaj, raspavši se dijelom još u zraku.
Kontrolor radio treći dan za redom smjenu od 12 sati
Oba zrakoplova bila su potpuno ispravna prije nesreće. Inex-Adrijin DC-9 bio je kupljen tek u ožujku te godine. S oba zrakoplova upravljali su i iskusni piloti, za kojima je bilo više od 10.000 sati letenja.
Kontrolor leta, tada Gradimir Tasić (28), proglašen je odgovornim za nesreću i osuđen na sedam godina zatvora. Kasnije je ta sudska odluka prepolovljena te je ranije pušten iz zatvora zbog masovne peticije njegovih kolega. Naime, Tasiću je to bio treći dan za redom da je radio smjenu od 12 sati, a u to vrijeme u zagrebačkoj Kontroli leta vladao je kroničan nedostatak zaposlenika.
Stručnjaci su naknadno utvrdili da se tragedija mogla izbjeći da su se drukčije odigrale samo tri stotinke sekunde. Ta se nesreća sedamdesetih ubrajala među četiri najteže na svijetu.