Vještaci iz Centra 'Ivan Vučetić' detaljno su opisali obje eksplozivne naprave koje su eksplodirale u siječnju u Zagrebu i njihov mogući razorni učinak. 

Kako piše Jutarnji list, obje bombe identično su napravljene. Imale su eksplozivno punjenje visokobrizantnim vojnoformacijskim trinitrotoluenom, poznatijim kao TNT. Eksploziv je bio povezan inicijalnim sklopom koji se sastojao od elektrodetonatorske kapsule s elektrovodičima i jednim izvorom napajanja, dakle baterijom i improviziranim prekidačem. 

U eksploziji ispod teretne lokomotive bilo je između 1200 i 1600 grama TNT-a čija detonacijska brzina iznosi 7000 metara u sekundi. Fragmenti su mogli letjeti više od 50 metara, a potpuno sigurna udaljenost za ljude u tom je trenutku bila najmanje 134 metra. Svi ljudi unutar tri do pet metara sigurno bi poginuli, a u krugu unutar 30 metara mogli su biti teško ozlijeđeni. Detonacijski tlak iznosio je 190 tisuća bara pa bi osobe u neposrednoj blizini pretrpjele unutarnje ozljede i krvarenje iz pluća. 

Druga bomba, ona koja je eksplodirala između dva zidića na autobusnoj stanici na Aleji Bologne, imala je puno manje TNT-a, oko 200 grama. Fragmenti su letjeli više od 28 metara, a sigurna udaljenost za građane bila je oko 76 metara. I od druge bombe svi unutar tri metra bi poginuli, a svi unutar 16 metara, poput Vojislava Blaževića, koji je optužen za podmetanje obje bombe, bili bi ozlijeđeni, piše Jutarnji.