Moj otac je bio vatrogasac od 1963. Prvo je radio u Zagrebu, a zatim u Rijeci. Tako sam i ja slijedio njegove stope, a zatim i moja supruga te sinovi. To je kod nas stvar tradicije i način života, objašnjava Sanjin Blažević (42).

On iza sebe ima već 23 godine iskustva kao pomoćnik zapovjednika za operativu JVP-a Rijeka i zapovjednik DVD-a Halubjan Viškovo. Kako ga je na posao stalno vozila supruga Sanja (43), događalo se da je u DVD-u provodila više vremena nego kod kuće te se i sama “zarazila” ovom plemenitom profesijom i pridružila ekipi.

Danas, nakon deset godina rada u DVD-u Halubjan kao dočasnica, svima je znana i kao mama vatrogasne obitelji koja, osim obavljanja logističkih poslova, vrijedne momke uvijek dočekuje toplim čajem i jelom. Stopama roditelja krenuli su i sinovi Matija (18) i Borna (15). Matija, koji je već sa šest godina otišao na svoje prvo natjecanje, ove godine upisao je vatrogasnu školu.

Složna obitelj navikla je, kaže, na vatrogasni život i sve ono što on podrazumijeva, od iznenadnih intervencija usred noći do strepnje pri odlasku na opasne terene, koju tjeraju pozitivnim mislima.

- Uvijek postoji opasnost od nepoželjnog i čovjek se nikad ne navikne na nesreće, ali jednostavno s vremenom izgradite obrambeni mehanizam i fokusirate se na posao. Najteže je kad izgubite kolegu ili kad ljudi smrtno stradaju, poput tragedije na Kornatima, koja je svima ostavila trag na srcu, ali naprijed nas guraju situacije kad uspijemo pomoći ljudima, od kojih mnogi imaju potrebu doći i zahvaliti se ili poslati pismo. Nijedna medalja nije jača od tog - priča Sanjin koji je strastveni kolekcionar vatrogasne opreme. Svoju bogatu kolekciju puni već 10 godina i u prostorijama DVD-a više nema mjesta za eksponate.