Ja ne mogu izaći na dvorište, nemam što obuti, tužno je rekla i gorko zaplakala devetogodišnja Lana Maleta koju je sestra blizanka Maja zagrlila da ju utješi iako je i ona ostala bez svoje obuće, ali joj je susjeda dala svoje stare tenisice.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Osmeročlana obitelji Maleta iz Klokočevca nedaleko Našica u petnaestak je minuta požara ostala bez svog doma. Vatra je u krovu njihove kuće izbila oko 3 sata u noći, sa subote na nedjelju.
- Mislim da bismo se svi pogušili od dima i izgorjeli u ovom požaru da se moja supruga Ana, posve slučajno, nije probudila tijekom noći, nešto prije 3 sata, jer je morala na toalet. Tada je začula pucketanje u krovu i probudila me je da provjerim o čemu se radi. Ja sam spavao s najmlađim sinom Patrikom, koji ima 1,5 godinu u drugoj sobi. Druga djeca su bila po svojim sobama - kaže Stjepan Maleta (56) bivši branitelj, danas nezaposleni sezonski radnik.
On i supruga Anita (36) imaju petoro djece, najmlađeg Patrika (1,5), Valentinu (5), Miroslava (8) te blizanke Maju i Lanu (9), a s njima je u kući živio i Stjepanov najstariji sin Dorian (17).
Čim je čuo pucketanje, priča, krenuo je otvarati sve prostorije u kući. Ističe kako je naslutio o čemu se radi. Kada je otvorio vrata dnevnog boravka, strop je već gorio.
- Vatra se u trenutku proširila sve do izlaznih vrata pa smo žena i ja trčali buditi djecu i nositi ih na ulicu kroz prozore. Jadni, nisu znali ni što se događa, stajali su vani u pidžamicama, neki bosi, neki u papučama, zaogrnuti dekama. Priskočila su mi u pomoć dva susjeda, ali nismo mogli ništa spasiti iz kuće. Žena je s djecom krenula niz ulicu moleći ljude da ih prime, sklone s hladnoće. Iako su vatrogasci došli za samo devet minuta, ništa se više nije moglo učiniti. Izgorjelo je baš sve - rekao je.
Kuća u kojoj žive posljednjih nekoliko godina vlasništvo je Ane Maleta. Ona ju je kupila trošnu i zapuštenu, a Stjepan ju je tijekom godina polako obnavljao, ovisno o sredstvima koje su imali. Naime, obitelj Maleta živi od dječjeg doplatka i porodiljne naknade jer su i Ana i Stjepan nezaposleni. Oboje rade sezonske poslove, a Stjepan, iako je bio branitelj, nema riješen braniteljski status.
- Kuća je bila solidna, nama dovoljna. Sve sam uspio srediti osim krova koji je ostao od starih greda, trske, sa starim crijepom. Prije par mjeseci zatražili smo od Centra za socijalnu skrbi da nam odobre sredstva za obnovu krova. Trebali smo dobiti novi crijep i to za koji tjedan. Da sam ga bar dobio, tada bih, skidajući stari, vidio u kakvom je stanju krov i dimnjaci pa bih i to zamijenio i tako možda spriječio ovu katastrofu - grize se sad Stjepan dodajući kako se ni po čemu nije moglo predvidjeti požar.
Naime, tijekom zime su se u kući grijali na drva. Od tri dimnjaka, koliko su imali, za loženje je odabrao onaj u sredini kuće koji mu se činio najsigurniji i najbolji, no pokazalo se da je upravo taj u tavanskom dijelu imao pukotine kroz koje je izlazila toplina i koja je zapalila trsku položenu između greda.
Ipak, sretan je što su svi živi i zdravi. Ana se s djecom trenutno smjestila kod svoje kume u selu, oni u maloj kući, a imaju i sami troje djece.
Vidjevši što im se dogodilo, obitelji Maleta javljaju se mnogi koji su spremni pomoći. Traže broj računa za uplatu novčane pomoći i nude im svoje kuće kao privremeni smještaj. Problem im je i što i on i supruga imaju blokirane bankovne račune pa im ljudi na njih ne mogu uplatiti ni nešto novca.
- Najviše bih volio kada bih dobio građevinski materijal kojime bih polako uređivao ovu našu kuću. Znam da će to dugo trajati, da nećemo u kuću moći ući minimalno godinu i pol, ali ja bih rado da nađemo smještaj negdje u selu ili bližoj okolici, da djecu ne moramo ispisivati iz škole, da ja mogu dolaziti na ovo zgarište i pomalo raditi. Nadamo se da će općina uspjeti naći neku praznu kuću za nas na privremeno korištenje, a pristali bismo i na onaj kontejner kućicu kakve sada imaju u Sisku i Petrinji, samo da ne idemo daleko od Klokočevaca. Djeca trenutno nemaju ni odjeće ni hrane, ali vjerujem da će nam mještani i dobri ljudi oko toga pomoći - kaže Stjepan koji neprestano hoda uokolo izgorene kuće ne bi li ugledao nešto što nije izgorjelo.
Na krovu i dalje stoje izgorene grede pa se povremeno koja uruši. Sve još tinja, iz krova se dimi, kao filmu strave.