Osmeročlanoj palestinskoj obitelji Elaydy, čiji članovi imaju i hrvatsko državljanstvo, Hrvatska je prije dva tjedna postala novi dom. Nakon što su evakuirani iz ratom pogođene Gaze u Egipat, hrvatsko im je veleposlanstvo organiziralo transfer do Zagreba te potom do Vukovara, gdje su trenutno smješteni. Esame Elaydy već je prije za 24sata dao intervjue, dok je u Egiptu čekao da mu Hrvatska pomogne izbaviti suprugu i šestero djece - pet kćeri i sina.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
On je hrvatski branitelj, do 2000. godine živio je u Hrvatskoj, nakon čega se vratio bolesnoj majci u Gazu te potom ondje osnovao obitelj. Netom prije početka rata u Gazi, otišao je u Egipat da bi u hrvatskom veleposlanstvu produljio hrvatsku putovnicu i sredio dokumente za svoju obitelj.
U isto vrijeme u Pojasu Gaze počeo je bjesniti rat, granice s Egiptom su zatvorene, pa nije mogao vratiti se svojoj obitelji. Zahvaljujući pomoći hrvatskog veleposlanstva u Egiptu, njegova je obitelj uspjela pobjeći iz razorene Gaze, u kojoj su živjeli u školi, s jednim obrokom, i to konzervom, na dan, bili su žedni, promrzli i neispavani. Sad su na toplom i sigurnom, a mi smo ih posjetili u njihovu novom domu u Vukovaru. Mala i trošna slavonska kuća njima je u ovom trenutku oaza mira.
'Veliko hvala Vukovarcu koji nam je ponudio smještaj'
- Kuću nam je na korištenje dao Vukovarac koji ima građevinsku firmu. U njoj su prije nas živjeli njegovi radnici, koji su se privremeno iselili da bi mi mogli boraviti u njoj. Ne znam kako bih mu zahvalio. Većina ljudi pratila nas je preko medija, nemamo nikakvih problema. Sve je dobro, za nas su tako doznali i neki stari prijatelji, koji su iz Osijeka došli kako bi nam pomogli. Donijeli su hranu, odjeću, a najveća nam je pomoć ova kuća, stvarno veliko hvala gospodinu koji nam ju je ustupio. Pomogao nam je i Crveni križ. Kontaktirali su me i iz Ministarstva branitelja da im pošaljem dokumentaciju i isplatit će nam jednokratnu pomoć. No mi želimo što prije riješiti svu dokumentaciju kako bismo pronašli posao - kazao nam je Esame.
On će, kaže, raditi što god. U Gazi je radio u građevinarstvu i u poljoprivredi, a supruga mu je medicinska sestra. Najmlađi sin i kći su osnovnoškolci, dvije kćeri su srednjoškolke, a dvije su studirale u Gazi i nadaju se da će moći nastaviti školovanje i u Hrvatskoj. Najstarijoj kćeri, 20-godišnjoj Batoul, odlazak iz Gaze teško je pao. Ondje je ostavila prijatelje, rodbinu. Cijeli svoj život. No sad je na sigurnom i napokon može spavati.
- Osjećam se OK, želim naučiti hrvatski i nadam se da ću završiti fakultet za medicinsku sestru. U Gazi sam bila na drugoj godini fakulteta, želim ga završiti ovdje i nadam se da ću naći posao - rekla nam je Batoul. Vukovar joj se sviđa.
- Lijep je grad, ponekad odemo u šetnju pa u dućan. Privikavamo se na život u novoj sredini, sretni smo jer je mir - dodaje Batoul. Njen otac Esame jedini govori hrvatski, ostali ga tek trebaju naučiti.
'Djeca su u Gazi viđala leševe, imaju noćne more'
- Sad sređujemo dokumentaciju da dobijemo zdravstveno, prijavili smo se na policiju i na zavod za zapošljavanje. Čekam da se riješe upisi za djecu kako bi krenuli u školu. Moram sad vidjeti što ću s kćerima koje studiraju, jedna je studirala IT, druga je bila na faksu za medicinsku sestru. Možda ćemo se preseliti u Osijek da nastave školovanje. Vjerojatno ćemo morati u podstanare, pa ne znam kad će to biti - kaže nam. Ostatak njegove obitelji još je u šoku, iz glave im ne izlaze teške slike rata u kojem su živjeli.
- Pogotovo jer rat još traje. Evo, preko obitelji u Jordanu doznali smo da je sad preminuo brat moje supruge. Imao je karcinom i, otkad je rat, nije mogao primati kemoterapije. Mi smo izgubili svaki kontakt s obitelji u Gazi jer su prekinute sve linije. Ovu informaciju naša je obitelj u Jordanu doznala preko Crvenoga križa i uspjeli su nam javiti. Za ostatak obitelji ne znamo. Moja supruga i djeca na početku rata preselili su se sa sjevera jer nam je kuća razrušena u ratu. Na jugu su živjeli u UN-ovoj školi. Viđali su trupla po cesti, sve je bilo razoreno, to su slike koje se ne zaboravljaju. Bilo je vrlo opasno kad su se evakuirali. Imali su 30 minuta vožnje do granice s Egiptom. Nisu vidjeli ni jedan auto na cesti, bilo ih je strah da neće uspjeti. Sve su to traume. Sin se ne želi odvojiti od mene, još je traumatiziran. Jedna se kći zna buditi i vrištati tijekom noći jer ima noćne more - rekao nam je Esame. U Hrvatskoj je bio u ratu, ali dodaje da civili nisu pogibali u tolikom broju kao u Gazi, gdje, kako kaže, jedna bomba ubije do 300 ljudi.
- Sad mi je najvažnije vidjeti da su moja supruga i djeca živi i zdravi. Kćeri su imale velike nade da će završiti fakultet, a sad počinju novi život. U Vukovaru malo idu u šetnju, do dućana, dobili smo televizor od Crvenoga križa, od jednog prijatelja dobili smo peć na drva, pa se grijemo. Djeca su pametna, brzo uče, savladat će jezik - uvjerava Esame.