Mi imamo Vladimira i puno ga volimo, ushićeno je rekla djevojčica Lorena Marijanović (5) iz Čajkovaca kraj Slavonskoga Broda. Vladimir je njen brat koji ima osam mjeseci i koji, zbog teške bolesti, od rođenja nije izašao iz zagrebačkog KBC-a Rebro. Lorena, kao i njena braća Marin (9) i Gabrijel (7) te sestra Emilija (3) nikad nisu uživo vidjeli svog bracu. Majka Maja (29) i otac Franjo (38) nisu djecu mogli odvesti u Zagreb jer nemaju dovoljno novca da svima plate put.

- Žao nam je što Vladimir nije s nama. Kad je mama otišla roditi, jedva smo čekali da se vrati s bracom. Volio bih ga vidjeti da ga malo držim u naručju - rekao je Marin (9), vrlo načitan dječak, koji unatoč svojim godinama razumije situaciju u kući.

- Kada su mu presjekli pupčanu vrpcu nakon rođenja u bolnici u Slavonskom Brodu, čula sam neobičan zvuk, a to nije bio dječji plač. Poplavio je i nije mogao sam disati. Liječnici i sestre počeli su borbu za njegov život. Odnijeli su ga i na odjel gdje su ga dva puta reanimirali. Dva sata nakon porođaja potpisala sam suglasnost da ga prebace u Zagreb. U kolima Hitne pomoći do Zagreba još jednom su ga reanimirali. Vladimir se rodio bez dijafragme i svi njegovi unutarnji organi završili su u lijevom plućnom krilu. Tada o ishodu ništa nisu mogli reći, ali su nam savjetovali da krstimo dijete. Unatoč tome, maleni se borio za život. Uspjeli su koliko-toliko stabilizirati njegove životne funkcije i sad se nalazi na Rebru - kaže Maja. 

Ona i Franjo posjećuju Vladimira dva puta na tjedan, ali odvojeno jer ne mogu ostaviti djecu samu. Suprug Franjo boluje od PTSP-a, pa Maja vodi računa i o njemu.

- Moramo ići odvojeno jer netko treba ostati s djecom, od kojih je jedno predškolske dobi, a troje pohađa školu. I da imam mogućnosti ondje prenoćiti kako bih bila dulje s djetetom, ne mogu jer ne znam kako će biti suprugu kojeg u normalnom stanju drže tablete - plače Maja. 

Iako je Vladimir zbog svog stanja u izolaciji, dopustili su cijeloj obitelji da ga posjeti. Ali oni to jednostavno ne mogu jer su siromašni.

- Što se financija tiče, do sada smo se nekako pomagali karticama, ali ni to više nije moguće. Suprugova mirovina ne može pokriti troškove kredita u švicarcima koji smo podignuli za kuću. Novi kredit ne možemo dobiti, a HZZO nam ne pokriva troškove puta u Zagreb - kaže očajna Maja.

Premda Maja i Franjo izbjegavaju pred njima razgovarati o Vladimirovu zdravstvenom stanju, nemoguće je to od njih sakriti.

- Žao im je kada čuju da mu je loše, da ima temperaturu pa pitaju zašto ne mogu k njemu. Maleni misle da mu mogu pomoći. Kad im obećam da ću ih voditi bratu, malo se smire - rekla je Maja.

Svi se raduju kada se mama ili tata vrate iz Zagreba i odmah žele vidjeti najnovije Vladimirove fotografije jer su im one za sada jedina veza s njihovim malim bratom. Emilija i Gabrijel kažu kako bi mu rado dali svoje igračke da se malo poigra. Poručili su mu da se drži i da ga svi jako vole.

Pomozite djeci da u bolnici posjete brata

Liječnici ne mogu otpustiti dijete koje je na respiratoru i koje ne jede, a mi više nemamo novca za odlaske u Zagreb, kaže otac Franjo. Rekao je kako se dječak poigra s njim kad ga posjeti. Svi koji žele pomoći malom Vladimiru i njegovim roditeljima mogu to učiniti uplatom novčanih sredstava na Franjin tekući račun broj 3220553697 u Zagrebačkoj banci.

Respirator diše umjesto Vladimira

Dosad je već pet puta operiran, a dijagnosticirana mu je urođena dijafragmalna hernija zbog koje ne može normalno disati niti jesti.
- Zbog crijeva koja dugo nisu bila u funkciji, Vladimir često ima visoku temperaturu i stalno dolazi do novih komplikacija. Jedan dan izgleda kao da mu je malo bolje, a već sutradan liječnici nas zovu i govore da mu je stanje ponovno kritično. Respirator se automatski pojačava na najvišu razinu i diše umjesto njega. Kad pitamo koliko će trajati oporavak, samo kažu: Dugo - očajna je Maja.