U zagrebačkoj obitelji Muratović pjesma, veselje i smijeh su svakodnevica, ali jednako tako i igle, inzulin, senzori za mjerenje šećera, disciplina u prehrani... Od četvero djece u obitelji čak troje ima dijabetes tipa 1 pa su Muratovići jedinstveni takav slučaj u Hrvatskoj.
POGLEDAJTE VIDEO:
Benedikt (4,5), Margareta (3) i Dominik (2) odmalena žive s ovom bolešću, a njihova najstarija sestra Magdalena (6), iako još nije bolesna, ima visok rizik i predispozicije pa je moguće da će i ona oboljeti. Roditelji Monika i Jasmin nedavno su napravili test genetske tipizacije koji je pokazao da i Magdalena ima istu genetsku sliku kao njezina braća i sestre pa će budućnost pokazati hoće li se bolest razviti i kod nje. Obitelj se s dijabetesom suočila u travnju 2016. Tad troipolgodišnji Benedikt, kojega njegova mama naziva svojom malom mudricom, počeo je pokazivati prve simptome.
Suprug je kod njega uočio neutaživu žeđ i glad te česte potrebe za mokrenjem. On je već bio upoznat s tom bolešću jer njegova majka boluje od dijabetesa tipa 1 – priča Monika dodajući da je i kod Benedikta dijagnoza brzo uspostavljena. Ostali su u šoku i strahu znajući što dijabetes nosi sa sobom. Trebalo im je, kaže, vremena da prihvate novo stanje koje će ih zauvijek pratiti. I tek kad su se prilagodili, život im je u svibnju priredio novi udarac kad su i dvoje mlađe djece, Margareta i Dominik, također dobili dijagnozu.
- Brzo smo prebrodili taj novi šok. Danas više nemamo vremena za padanje u loša raspoloženja, nego smo usmjereni na konkretne situacije. Drži nas činjenica da se i uz dijabetes može normalno živjeti i postizati uspjehe – priča Monika koja odnedavno radi na pola radnog vremena kako bi mogla kvalitetnije skrbiti o djeci.
Jer davanje inzulina svakodnevna je muka kod tako male djece, prehrana je strogo regulirana i ponekad djeca, zbog opasnosti od hipoglikemije, ne mogu jesti sve dok inzulin ne počne djelovati, a svaki obrok mora biti strogo reguliran po pitanju namirnica. Maleni, kaže mama, često pitaju za banane, čokolino, bijeli kruh i palačinke, no nažalost, to ne smiju jesti. Kako bi djeci olakšali svakodnevno mjerenje šećera i izbjegli da ih bezbroj puta bodu tijekom dana, vlastitim su novcem nabavili senzore koji se stave na ruku. Svaki uređaj u startu košta 160 eura, a potom se svaka dva tjedna za novi senzor mora izdvojiti 60 eura. Iako su oboje roditelja zaposleni, gotovo im je nemoguće pokrivati te troškove.
Stoga se nadaju i vjeruju da će HZZO uskoro, djeci i odraslima na inzulinu, odobriti besplatne senzore. U međuvremenu, ako želite pomoći ovoj skladnoj, veseloj obitelji novac možete uplatiti na račune:
Monika Muratović HR4423600003221734686 (ZABA) i Jasmin Muratović HR1223900013208880711 (HPB). Opis plaćanja: “donacija”.
Prof. dr. Miroslav Dumić, naš poznati dječji dijabetolog, kaže da su slučajevi gdje oboli toliko djece u jednoj obitelji iznimno rijetki. Naime, ako jedno od braće i sestara ima dijabetes tipa 1, šansa da oboli drugo dijete je svega 5-6 posto.