Evo godinu dana sam stariji i to je jedina promjena od kad smo se prošle godine čuli. Živi se, radi se, svi smo, hvala Bogu, dobro. Držimo se, ne damo se - kaže nam Splićanin koji već 16 godina živi sa stravičnom dijagnozom. Otkad smo prije godinu i pol pisali o njemu, kaže da se stvari nisu bitnije promijenile. I dalje i on i supruga i kći redovito uzimaju terapiju koja HIV drži pod kontrolom i normalno žive. Jedini im problem još uvijek predstavlja što svaka tri mjeseca svi moraju u Zagreb na kontrole a to, kaže, puno košta. 

- Pitao sam ja više puta možemo li sve to obaviti u Splitu. Nažalost ne možemo, prisiljeni smo ići u Zagreb, a put do gore je skup. Kad bi nam svaki treći mjesec netko platio autobusnu kartu sve bi bilo puno lakše -  kaže na muškarac (51) iz Splita koji nažalost nema stalni posao nego radi povremeno.

Kad su doznali da su zaraženi HIV-om svi su mjesec dana bili potpuno dezorijentirani i izvan sebe. 

- Moja žena, jedno od troje djece i ja, smo HIV pozitivni. Kad smo doznali dijagnozu mislili smo da je došao kraj svijeta - ispričao je Splićanin. Pretpostavljaju da se žena (45) prva zarazila na transfuziji u riječkoj bolnici.

- Mislili smo tada, vidjevši svoje nalaze, da ćemo svi umrijeti. Prvih mjesec dana svi smo bili potpuno uništeni. Testirao se potom i ostatak obitelji, a pozitivna je osim mene i žene bila i naša kći, danas stara 16 godina, naše srednje dijete. Kada sam doznao za kćer, poludio sam. Doma sam od muke popio litru rakije - ispričao je Splićanin.
Budući je kći najduže od  sve djece sisala, supružnici sumjnjaju da se tako i zarazila. 

Mogao bi doživjeti starost

Kaže da s virusom sasvim normalno živi zahvaljujući koktelu lijekova koji HIV drži pod kontrolom. Piju ih ujutro, popodne i navečer. Nitko ne zna za njihovu bolest.  

- Da me netko pita da biram između raka i ovoga, izabrao bih HIV. Barem mogu normalno jesti, piti i živjeti. Liječnici su mi rekli da uz redovito uzimanje terapije mogu doživjeti pristojnu starost - kaže naš sugovornik. 
Priznaje da mu crni humor dosta pomaže i da se ne šali na svoj račun bilo bi mu dosta teže. No obitelj dosta teško živi, jer je oboje roditelja nezaposleno, pa žive od socijalne pomoći. 

- Prije smo išli na kontrole svakih šest mjeseci, no zakon se promijenio pa nam ne smiju dati terapije za više od tri mjeseca. Tih 1500 kuna za put nemamo, a ne mogu nikoga ni pitati, jer bolest krijemo od okoline. Nažalost, živimo u takvom društvu u kojem i najbliži osuđuju zaražene i pribijaju ih na križ srama - tužno će. Povremeno radi na građevini, ali to im nije dovoljno.

- Imam još dvoje zdrave djece o kojima se netko treba skrbiti i omogućiti im budućnost - objašnjava te dodaje da nitko u njegovoj okolini ne može ni pretpostaviti s čime se nosi njegova obitelj. Nisu se povjerili čak ni obiteljskom liječniku jer se boje diskriminacije. Oni koji žele pomoći mogu za informacije javiti splitskoj udruzi HELP.

- Mislim da je testiranje jako važno i ljudi bi svakako trebali ići na njega. Iskreno, ranije nisam ni pomišljao da bih mogao biti zaražen, a virus sam u sebi nosio više od 10 godina prije nego su ga otkrili. Mogao sam još toliko - govori otac, ističući kako je terapija ta koja im spašava život. 

Ne može se iskorijeniti, ali se može suzbiti umnožavanje HIV-a

Danas preživljavanje uz HIV ovisi o čimbenicima poput pušenja, povišenog krvnog tlaka, načina prehrane, tjelesne aktivnosti i općenito o prihvaćanju tzv. zdravog načina života. 

Iako virus ne možemo iskorijeniti iz tijela, redovitim uzimanjem lijekova suzbija se umnožavanje HIV-a, a oslabljeni imunološki sustav se značajno oporavlja.