- Gledali smo kako pilana gori, i plakali, srce nam se slamalo. To nije bilo samo naše radno mjesto, na kojem smo odradili čitav radni vijek i dočekali mirovine, to je bilo mjesto naših druženja s kolegama, mjesto na kojem smo živjeli najbolji dio svojih života, govore nam kroz suze Vera i Josip Bujan, Mrkopaljci i nekadašnji radnici na pilani koja je u nedjelju izgorjela. Njezin je zaposlenik danas i njihov sin Zoran, koji na pilani radi dvadeset i dvije godine. U nedjelju su buktinju gledali iz svog dvorišta na vrhu Mrkoplja, s kojeg pogled puca na polje podno brda Čelimbaša, u kojem je i pilana.
Josip je u njoj odradio pune 42 godine, Vera 34, doživjela je tamo tešku ozljedu ruke pa je išla u raniju, invalidsku mirovinu. Pričaju nam što je pilana bila 70-ih, kad su se tamo zaposlili, i kasnije. Vera je imala samo 17 kad je počela raditi.
- Radilo nas je 300 do čak 400, i radili smo po dvije smjene. Sve se to uredno plaćalo, nikad nismo bili zakinuti ni za što. Sagradili smo kuću, lijepo živjeli. Pilana je imala svoju menzu, u kojoj se i slavilo, plaćali su nam i odlazak na more, izlete u Zagreb i drugdje. Još bi za sve to i džeparac dobili, prisjeća se gospođa Vera. Zahvaljujući jednom od tih izleta je vidjela i Zagrebački velesajam prvi put u životu, dodaje.
- Jako nam je teško zbog svih koji tamo rade, zaključuju zabrinuto Bujani.
Policijska uprava primorsko-goranska izvijestila je kako je provedenim očevidom utvrđeno da je požar imao tehnički uzrok. U potpunosti je izgorio glavni pogon pilane s opremom, dok su ostali prostori u sklopu pogona opožareni.
Dio radnika je već jučer nastavio s radom, no svi radnici, njih 80, općenito čekaju daljnje novosti i informacije.
Mrkopalj je, u državnom vlasništvu, pilanu imao oduvijek, još od ranih 50-ih, a od 1993. ona je u većinskom vlasništvu Drvenjače iz Fužina, osnovane daleke 1975. Drvenjača je u potpuno privatnom vlasništvu, predsjednik uprave je Branko Liker, njegov otac Ivan Liker vodi nadzorni odbor. Riječ je o lokalnoj, goranskoj obitelji, za koju radnici imaju samo riječi hvale, pa tako i Bujani.
- Da nas nisu preuzeli 90-ih, ne znam bismo li danas muž i ja imali mirovinu, a naš sin posao!, kaže Vera Bujan. I ostali radnici napominju kako su vlasnici oduvijek socijalno osjetljivi i spremni pomoći onima kojima je pomoć trebala. Nakratko smo razgovarali s Ivanom Likerom, vlasnikom i predsjednikom nadzornog odbora fužinarske Drvenjače, u sklopu koje posluje mrkopaljska pilana.
- Prerano je za bilo kakve konkretne informacije i najave, ali mislim da će sve biti dobro, kaže za 24sata Liker. Prije točno godinu dana, 1. listopada lani, dodaje, pilana Mrkopalj je počela raditi s novom opremom. Kupljena je djelomično sredstvima EU, ali u većoj mjeri vlastitim sredstvima.
Zamjenik primorsko-goranskog župana Petar Mamula kaže kako je županija spremna pomoći.
- Postoji mogućnost da se reagira iz novčane pričuve. Ako se procjeni na razini Mrkoplja da se ide s nekim socijalnim programom, pomoć ćemo, kaže nam Mamula. Vjeruje da je tvrtka osigurana, odgovara, budući da je pogon obnavljala i s novcem EU.
Čitava Drvenjača je lani imala neto dobit od 1,9 milijuna eura, i prosječnu neto plaću od 900 eura. Zapošljavaju 178 radnika, i prošle su godine u dugotrajnu imovinu uložili 1,7, a godinu prije 2,1 milijuna eura. U 2023. su imali ukupan prihod od 24,6 milijuna eura, i izvezli su proizvoda u vrijednosti 22,7 milijuna eura.
Drvenjača d.d. iz Fužina, osnovana 1975. kao radna jedinica ondašnjeg Šumskog gospodarstva Delnice, privatizacijom je 1993. postala dioničko društvo za proizvodnju, trgovinu i usluge, te širi djelatnost ulaskom u vlasništvo pogona mrkopaljske pilane. Godišnji kapacitet prerade u Mrkoplju iznosi 30.000 kubika drvne sirovine, od koje se proizvode jelove piljenice, letve i grede, jelova piljena građa, podne i zidne obloge, elementi za palete i drvene kutije, transportne palete, srednjice za višeslojne parkete i ploče, te peleti od drva.