To je to što me zanima!

U Sisku pokopali djevojku koju je ubio otac: Bila je veliki borac

Na pogrebu tragično preminule djevojke okupilo se nekoliko stotina ljudi. Među njima nije bio njezin otac Joso koji je prebačen u psihijatrijsku bolnicu u Popovači
Vidi originalni članak

Nekoliko stotina ljudi okupilo se u srijedu u 15 sati na gradskom groblju Viktorovac u Sisku na pogrebu tragično preminule Marijane Gregurić (23). Obitelj, prijatelji i  poznanici od djevojke su se oprostili bijelim ružama. Mnogim prijateljicama i poznanicama iskrile su oči suzama. 

- Bila je veliki borac, ali više nije mogla izdržati - kazala je jedna od njenih prijateljica i dometnula kako se spasila patnji kroz koje je prolazila od onog dana kada je ostala bespomoćna. Kazala je kako je Marijana, kada je ostala nepokretna, umrla jer su joj sve nade, ljubavi i ambicije otišle u nepovrat. 

Na pogrebu nije bilo njezina oca Jose kojega su iz sisačke bolnice prevezli u psihijatrijsku bolnicu u Popovači. 

Prije samog obreda, odzvanjali su jecaji ožalošćene obitelji. Majka Marica i brat Stjepan dostojanstveno su se držali i zatomljavali suze, a dok su pjevali Tihu noć, brat Stjepan pogledavao je u nebo. Prije nego su krenuli prema raci, Stjepan je poljubio bijeli lijes. 

Odmah nakon obreda u mjesnoj crkvi održat će se misa zadušnica za Marijanu. 

Podsjetimo, Marijana je nakon operacije tumora na mozgu prije tri godine ostala nepokretna. Njezin otac rekao je kako više nije mogao gledati muke svoje kćeri pa joj je dao tablete i zarezao je po ruci, a isto je napravio i sebi. Djevojka je preminula, a njezin otac završio je u bolnici. 

Idi na 24sata

Komentari 106

  • DanielaDunat 11.10.2012.

    Iz perspektive roditelja za čije dijete nema pomoći, a trpi velike bolove, koji je svjedok te patnje i zbog toga je izgubio percepciju stvarnosti i psihički obolio, reakcija opet diferencira one koji bi postupili ovako kako je dotični postupio od onih koji bi ''trpjeli'' desetljećima i nastavili takvu simbiozu u patnji s vlastitim djetetom. Ne mogu se staviti u isti položaj jer nisam roditelj, ali mogu zamisliti kako bih postupila da me vlastiti roditelj zamoli da nad njim počinim eutanaziju. Ne bih to napravila, ma koliko god bih bila svjesna da za mog roditelja nema nade ili da osjeća fizičku bol. Da je eutanazija legalna i da je pacijent ima pravo zatražiti, ne bih spriječila svog roditelja u ostvarenju tog ''prava'' ali vlastitim rukama nikad to ne bih učinila.

  • maryan 11.10.2012.

    Počivala u miru. Sućut obitelji.

  • jopić 11.10.2012.

    pretužna je njena sudbina i sudbina njene obitelji;tako mlada... nekad ne moš a da ne upitaš ZAŠTO???? ali vjerujem da je sada konačno pronašla svoj mir i riješila se svoje patnje,vjerujem da je sada sretnija nego je ikada bila,u društvu anđela....Marijana;počivaj u miru....

Komentiraj...
Vidi sve komentare