U potresu nam je stradalo sve. Sve tri kuće, tri štale, sve poljoprivredne zgrade. Sve je to stvarano generacijama, a nestalo je u nekoliko sekundi. Ostala je jedino garaža, ali je i ona popucala. U potresu sam ostao bez deset bikova, tri krave i 15 teladi. Pustio sam ih iz porušane štale i više se nisu vratili. Sada imam još 13 krava i 10 krmača, a životinje su vani jer namju gdje drugdje biti. - pokazuje nam Milan Bakić (35) iz Majskih Poljana svoja tri imanja na kojima se bavi poljoprivredom, uzgojem krava i svinja i to su četveročlanoj obitelji gotovo jedini prihodi.
Nakon što su u potresu jedva spasili gole živote, tri generacije obitelji sada živi pod istim krovom stambenog kontejenera djed Đuro, (64), baka Marija (57), sin Milan (35) i unuk Đuro (13). Kontejner je postavljen na ruševinama jedne od uništenih kuća, a prizor oko njega je apokaliptičan, sve je potpuno porušano. Da stvar bude gora baka Marija, inače onkološki bolesnik, nakon potresa se teško razboljela uslijed boravka u hladnom automobilu i završila na jednomjesečnom liječenju od upale pluća i korone.
Za tešku sudbinu obitelji, čuli su i predstavnici logističke tvrtke Milšped iz Svete Nedjelje koji su se odmah nakon razornog potresa otišli na teren kako bi pomogli potresom pogođenom stanovništvu. Kada su vidjeli situaciju obitelji Bakić odlučili su da će im pomoći u izgradnji kuće.
- Odmah nakon potresa smo odlučili pomoći pogođenom stanovništvu i otišli na teren do čelnika grada kako bi ponudili svoju pomoć. Na terenu smo upoznali obitelj Bakić, obitelj od tri generacije, djeda, sina i unuka koji se bave stočarstvom i poljoprivredom. Ostali su bez svega, kuća, štala, dio stoke im se razbježao. Žive na rubu očaja. Odlučili smo im pomoći u izgradnji kuće. Izgradit ćemo je po principu ključ u ruke, da otac može uzeti sina za ruke i u njoj nastaviti živjeti. Proteklih tjedana smo do obitelji dovezli građevinski materijal. Sada tražimo građevinare kako bi 1. lipnja mogli započeti s gradnjom da kuća do jeseni bude izgrađena. Kuća će se graditi po svim modernim uvjetima i standardima. - kazao je Ognjen Bojanac direktor tvrtke Milšped, dodajući da je tvrtka odmah nakon potresa reagirala ljudski u želji da pomognu ljudima, zetačeni posljedicama koje je razorni potres pričinio stanovnicima Banovine.
Inače je tvrtka značajna sredstva donirala i lani nakon zagrebačkog potresa, Klinici za dječje bolesti Zagreb u Klaićevoj.
- To nam pruža utjehu i nadu da ćemo se uzdignuti i krenuti dalje. Teško je živjeti u neizvjesnosti. Ne znaš nikada što će sutra biti. Sada imamo nadu u sutra. Najvažnije je da nam bude riješeno stambeno pitanje, a onda možemo ići prema naprijed. Morat ću i stoku zbrinuti, tri štale su nam sada porušene, a u budućnosti bi htio izgraditi jednu štalu za sto krava. Moramo priznati da smo do sada u svemu pomoć dobili od ljudi kakvu nismo očekivali. Hvala svima. Puno nam je pomogla dogradonačelnica Branka Bakšić Mitić, pomogla je cijelom selu, a nama je dovela ljude iz tvrtke Milšped koji su se ponudili da će nam izgraditi kuću. Prvi su bili tu, drugi dan nakon potresa i založili se za nas. Cijelo vrijeme nas g. Ognjen iz tvrtke obilazi, rješava nam papire za kuću. Hvala im na tome jer da smo čekali reakciju države ne znam kada bi to dočekali. - govori Milan.
Inače se potresa najviše prestrašio 13-godišnji Đuro i danas se trza i na najmanji zvuk. U vijeme potresa se nalazio u svojoj sobi i na njega je zamalo pao ormar. Srećom njegov otac Milan je bio u blizini, bacio se Đuru i svojim tijelom zaštitio sina od padajućeg ormara.
- Teško je živjeti u kontejneru. Ovdje kada ugrije baš je jako vruće, nije isto kao u kući. Radujem se novoj kući. Jedva čekam da se izgradi i da se uselim u nju. - govori nam Đuro (13) dodajući da voli raditi na imanju, kravama dovozi bale sijena, ore zemlju, a kada završi školu želja mu je nastaviti raditi na imanju sa tatom i djedom.