Novi ministar obrane Josip Buljević (45) u Vladu je ušao kao nestranački čovjek. Kaže da o ulasku u stranku nije ni razmišljao jer je cijeli radni vijek proveo u sigurnosno obavještajnom sustavu, odnosno diplomaciji. No, ne krije da je politički i ideološki blizak HDZ-u.
HDZ je, smatra, stranka koja je stvorila državu, a u ovim je trenucima jamac njenog napretka. Hrvatsku demokratsku zajednicu vidi kao stranku koja i dalje u svom političkom programu mora inzistirati na državotvornosti, odnosno svojevrsnom neopravaštvu, dakako ne u smislu bilo kakvog ekstremizma ili radikalizacije, već stranku koja i dalje mora njegovati nacionalni osjećaj ali istodobno stranku koja će poticati i razvijati slobodarske vrijednosti za koje se još u 19. stoljeću borio Ante Starčević.
Iskustvo koje je imao u, i na čelu, sigurnosno obavještajne zajednice, diplomaciji i na kraju kao savjetnik predsjednice RH za nacionalnu sigurnost itekako će mu dobro doći.
Naime, s obzirom na poziciju Hrvatske, ali i članicu Europske unije i NATO-a osim hrvatskom, morat će se baviti i europskom, odnosno međunarodnom sigurnosti.
Oni koji ga privatno poznaju kažu da je žestoki navijač Hajduka. Kaže da nije ni čudo jer se dok se rađao na starom Hajdukovom igralištu (koje se nalazilo pored rodilišta) igrala utakmica pa cijelo rodilište nije moglo spavati od buke i navijanja za ‘bile’. Djetinjstvo je proveo u Teutinoj ulici u samom centru Splita i blizu Hrvatskog narodnog kazališta. Uglavnom se družio s najboljim prijateljem Franom s kojim je i dan danas u prijateljskim odnosima. Kao i sva ‘splitska dica’ igrao se i trčao po getu, istraživao i verao se po Marjanu, kupao se na Bačvicama.
Pohađao je Osnovnu školu Manoš i već se tada, preko škole, prijavio za čuvanje Parka Marjan gdje je zaradio i prve novce.
More i brodovi su ga strašno privlačili pa je odlučio postati pomorac. Upisao je srednju Pomorsku školu i već odrađivao praksu na brodovima i to na Školskom brodu Juraj Carić i ponekom Jadrolinijinom. Zato je i u bivšu jugoslavensku vojsku otišao na služenje u Pulu, u mornaricu i to kao kormilar i ronilac.
- Ronjenje mi je i do danas ostala velika ljubav. Svako ljeto nastojim barem malo roniti - rekao je Buljević kojemu je daljnji tijek školovanja i izbor zanimanja obilježilo to što je odrastao takoreći u dvorištu splitskog kazališta. Kao dijete gledao je glumce, operne pjevače, novinare koji su se tuda vrzmali i živjeli u njegovoj ulici.
Oni su simpatično dijete iz ulice angažirali da statira u kazališnim predstavama i na Splitskom ljetu.
Čuvena kantata “Carmina Burana” tako mu je i danas najdraže djelo, a i u njoj je statirao desetke puta. Legendarni splitski glumac i operni pjevač šjor Bere Mudnić, kojega je često gledao i razgovarao s njim, usadio mu je ljubav prema kazalištu i operi. Nije ni čudno što je, unatoč završenoj Pomorskoj školi, osjetio ljubav prema novinarstvu i upisao se na Fakultet političkih znanosti u Zagrebu.
Oni koji ga poznaju iz tog vremena kažu da je bio vrijedan i izvrstan student te je fakultet završio u roku. Tijekom studija radio je kao novinar u Večernjem listu, i to u rubrici kulture, a Milan Ivkošić mu je, kaže, bio najdraži urednik.
No tada počinje Domovinski rat i Buljević novinarski rad prekida zbog odlaska na bojište. Angažiran je na južnom bojištu, a tu ima i prvi dodir s obavještajnim poslom. Početkom 2000. postaje šef splitske ispostave SZUP-a, da bi potom s dolaskom HDZ-a na vlast otišao u Zagreb gdje postaje šef protuobavještajnog odjela unutar POA-e.
Krajem 2004. napreduje te je izabran za šefa operative POA-e. Te godine mu izbija i afera o prisluškivanju novinara, predsjednika Stipe Mesića i političara u oporbi. Afera je podigla veliku medijsku prašinu, pogotovo zbog toga jer je u javnost procurilo da je nezakonito ispitivana novinarka Helena Puljiz, od koje je pokušano doći do kompromitirajućih podataka po Stipu Mesića. Buljević, pak, kaže da je više puta demantirao umiješanost u taj slučaj. Naime, tijekom slučaja Puljiz, a to je bilo u studenome 2004., Buljević je bio načelnik protuobavještajnog odjela koji se, što je poznato, bavi djelovanjem stranih obavještajnih službi. Tek je u prosincu iste godine postavljen za šefa operative. Uskoro je Joško Podbevšek smijenjen s mjesta šefa POA-e, a nasljeđuje ga Tomislav Karamarko.
Prvi eksponiraniji slučaj na kojem zajedno rade Buljević i Karamarko je slučaj generala Ante Gotovine. Tri godine kasnije u Zagrebu je ubijena Ivana Hodak, a Ivo Sanader, tadašnji premijer, poziva Karamarka u vladu za ministra unutarnjih poslova. Buljević, pak, tada dolazi na Karamarkovo mjesto i postaje prvi čovjek tajnih službi. Suradnici kažu da je bio veliki profesionalac.
Očekivano, o radu te četiri godine mandata kao ravnatelja SOA-e Buljević ne priča. Ipak, kaže da je ponosan na činjenicu što se u te četiri godine nije dogodila ni jedna afera, kao ni jedno curenje informacija. Štoviše, jedan od svjetskih čelnika po završetku mandata uputio mu je pismo u kojem stoji da je Hrvatska imala malu, regionalnu službu, ali da je tijekom te tri godine postala služba globalnih kapaciteta.
Milanovićeva vlada ga smjenjuje 2012. godine i tada odlazi za konzula u Los Angeles.
To mu je razdoblje u lijepoj uspomeni. Osim Kalifornije, bio je zadužen za još 17 saveznih država, odnosno cijeli zapad SAD-a. Kaže da je dolaskom u Kaliforniju ostao impresioniran snažnim utjecajem koji su Hrvati tijekom stoljeća ostavili u stvaranju američkog zapada. Kao kuriozitet ističe da je najstariji restoran u tom dijelu Amerike, Tadić-Grill iz 1848. godine u San Franciscu, a koji neprekidno do danas radi pokrenuo Hrvat. Puno je veza Hrvata i zapadne Amerike.
Ostao je fasciniran hrvatskim grobljem iz 19. stoljeća u Arizoni, a uspostavio je odlične odnose s tamošnjom hrvatskom zajednicom. Prijatelj s kojim se družio u to vrijeme kaže da je Buljević bio fasciniran slobodoumnim i kreativnim duhom koji vlada Kalifornijom. Dodaje, kako je uvijek vukao paralele između Kalifornije i Hrvatske, koje su slične geografski i klimatski, te da mu je vizija da i Hrvatska bude uspješna kao Kalifornija.
Što se tiče samog diplomatskog posla, ističe kako je pokrenuo konzularne dane u svim središnjim gradovima zapadnog dijela Amerike, a ostvario je dobru suradnju sa State Departmentom, kao i s nekoliko utjecajnih sveučilišta. Ipak, nije uspio u jednom. Namjeravao je postaviti izložbu o varaždinskom franjevcu Ferdinandu Konšćaku. Taj hrvatski misionar, poznati istraživač Kalifornije, kartograf, geolog, matematičar, prirodoslovac, astronom i graditelj poznavao je čak 12 indijanskih jezika i širio je kršćanstvo. A nije uspio zbog poziva predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da postane njezin savjetnik za nacionalnu sigurnost. Buljević kaže da ga je nazvala i iznenadila jedno nedjeljno jutro.
- Odmah sam odlučio i za dva dana bio u Zagrebu - dodaje.
Ističe kako mu je rad u Uredu predsjednice RH bio jedno od zanimljivijih razdoblja. To je svijet visoke politike kroz koji je upoznao najveće lidere. Od pape Franje, Joea Bidena, predsjednika kineske države i vlade, kao i niz europskih državnika. Posebno je ponosan na projekt i predsjedničinu inicijativu “Baltik - Jadran - Crno more”, koji Hrvatsku pozicionira kao srednjoeuropsku i mediteransku zemlju, kamo ona i pripada. Oni koji ga dobro poznaju kažu da, iako Dalmatinac, umjesto klapa, kad je o glazbi riječ, na prvo mjesto stavlja R.E.M. i Pink Floyd, a u zadnje vrijeme Manu Chao i glazbu sa snažnim političkim aktivizmom Gogol Bordella. Glazbu ipak najviše sluša u vožnji i na duljim putovanjima.
Vezan je uz obitelj, uz suprugu ima i dva sina od 16 i 14 godina. Nažalost, nema priliku onoliko koliko bi želio posjećivati obitelj, roditelje i sestru. Ali je uz njih jako vezan. Otac mu je radio u brodogradilištu, a mama u bolnici. Nekad je, kaže, jako volio trčati i čak se prije šest godina spremao na Zagrebački maraton. No zbog problema sa zdravljem morao je otići na operaciju i od tada više ne trči. Zato hoda. Oni koji ga poznaju kažu da satima može hodati i da te trenutke koristi za razmišljanje.