Na Rebru sam od prošlog ponedjeljka, spremaju se da me puste kući. Pretrage sam sve prošla, stavili su me na prioritetnu listu čekanja za jetru i sad čekam, prvo injekciju, a potom transplantaciju, govori nam Mileva Simetić Saliji (26).
Ovoj mladoj majci podrijetlom iz BiH liječnici su dali samo nekoliko mjeseci života, no nakon što je napokon dobila hrvatsko državljanstvo, može na transplantaciju. Zahtjev za državljanstvom predala je još u ožujku ove godine, no tek je nakon objave priče u 24sata on ekspresno odobren.
Priča o mladoj majci iz Vintijana kraj Pule koja boluje od teške bolesti hiperoksalurije tipa 1, zbog čega su joj zatajili bubrezi, a oštećena je i jetra, ganula je i pokrenula cijelu Hrvatsku. U samo tjedan dana dobri ljudi ujedinili su se i uplatili više od 350.000 eura za skupe injekcije Oxlumo, koje bi je održale na životu dok ne dobije jetru i bubreg.
- Lijek je izvana, trebaju ga naručiti, treba tražiti odobrenje jer kod nas nije odobren i rekli su mi da cijela procedura traje do nekoliko tjedana. Još jednom želim zahvaliti svim dobrim ljudima na pomoći, neizmjerno sam im zahvalna - kaže Mileva.
U trenutku našeg razgovora pripremali su je za još jedan rendgen, nakon čega je čeka još jedna šestosatna dijaliza.
Mileva je na dijalizi svaki dan osim nedjelje. Ima samo 40 kilograma, jedva hoda i ne može podignuti šestomjesečnog sinčića. Nosi je muž u naručju ili je pridržava dok pokušava napraviti nekoliko nesigurnih koraka.
Podsjetimo, Milevina jetra proizvodi oksalate, koji su joj uništili bubrege, a napadaju i ostatak organizma. Riječ je o genetskom poremećaju koji su joj liječnici dijagnosticirali kad je imala četiri godine.
- Ali sve je bilo dobro i cijelo vrijeme bila sam pod kontrolom. Istu bolest ima i moj mlađi brat, kojem je naša mama dala bubreg, a jetru su mu presadili u Padovi. On je dobro. Otac mi je srčani bolesnik i ne može pomoći. Imala sam 2001. u Beogradu operaciju oba bubrega i mokraćnih putova. Rodom sam iz Zvornika, a u Hrvatsku sam stigla 2018. kao sezonski radnik. Upoznala sam tu svog predivnog muža. I ostala sam. Ovdje je moj dom, moje sve. Udala sam se prije dvije godine. Sve je bilo dobro, dok jednog dana nisam počela jako povraćati, osjećati se loše i imati krvi u urinu - opisala je Mileva.
Za sinčića Luana kaže da joj ga je Bog poslao u cijeloj toj agoniji kao znak da se bori. On nema tu bolest.