Politički analitičar Ivica Relković i strateg Stranke s Imenom i Prezimenom analizira utjecaj korona krize na političku scenu, a za ministra zdravstva kaže da je izdajnik sustava. I dok saborska oporba najavljuje opoziv ministra Tomislava Ćorića i moguće Vilija Beroša, Relković smatra da se ne bi trebali trošiti na reda-radi akcije. Personalne igre na relaciji premijer - predsjednik RH su promašene i beskorisne, a gubitnik u cijeloj priči je Hrvatska.

Express: Mijenja li i na koji način COVID-19 političku kartu Hrvatske?

 Puno toga će ovisiti o ishodu drugog vala, ali razlika u prihvaćanju krize sigurno nije jednaka proljetnoj situaciji. Tad se stožeru davalo veliko javno bjanko povjerenje, a prva lica borbe protiv korone imala su aureole filmskih superjunaka. Sad je to puno bliže sirovom političkom realizmu u kojem dominiraju sive, a ne ružičaste boje. U prvom valu su se u javnosti miješale čiste emocije straha i nade, s filmskim naglaskom na pobjedu nade, dok se sad sve više miješaju nestrpljenje i razočaranje, pa nas to vuče prema izgubljenim iluzijama. No nemamo pred sobom parlamentarne izbore, osim ako oni ne budu izvanredni, pa nije moguće jednoznačno govoriti o promjeni političke karte uvjetovane COVID-om, nego više o trošenju još jednog ružičastog očekivanja da je politika spremna ozbiljne stvari prepustiti ‘struci’, ma što to značilo. 

Express: COVID bolnica bez respiratora, liječnici pred pucanjem, golemi dug prema veledrogerijama, kronični bolesnici na čekanju, a premijer smatra da stanje nije alarmantno. Upravlja li se dobro korona krizom?

 Ne. Čak i da ona za nekoliko tjedana ili mjeseci završi bez zdravstvenog apokaliptičkog ishoda, a za nekoliko godina gospodarskog apokaliptičkog raspada, teško da će se zasluge pripisivati superherojima, nego daleko više pukoj sreći. Pri čemu je pozlaćena oplata zdravstva puno prije izblijedila nego ona ekonomska, jer su i zdravstveni pokazatelji vidljiviji u kraćem roku od ekonomskih. Uvijek je u rukama vladajuće većine, a ne oporbene manjine, odluka hoće li neki krupni problem iskreno ili neiskreno podijeliti s oporbom. Vladajući su odlučili da će stožer imati i političko natjecateljsku ulogu, a ne isključivo zdravstvenu, pa je sad nemoguće dijeliti odgovornost, a još manje ‘krivnju’. Sve ovo što gledamo vezano uz COVID bolnicu je poražavajuće za ‘superjunaka Vilija’, jer pokazuje da njegova moć nije bila upotrijebljena u neke jednostavne i prizemne svrhe: izradu i striktnu provedbu plana borbe protiv drugog vala korone. On je na čelu zapovjednog lanca u kojemu se prije nadiranja drugog vala ostavilo ključnu bolnicu bez ikakva nadzora i plana pa su pukle ‘komunikacijske linije’. Vjerojatno se u inspekciji nije moglo naći blaži i maglovitiji bijeg od istine od pojma nekakvih ‘komunikacijskih neusklađenosti’, zbog kojih u najgorem trenutku medicinsko osoblje jedine nacionalne COVID bolnice prosvjeduje ispred tsunami vala, umjesto da se s adekvatnom opremom i pripremom, potpomognuto svim dodatnim ljudskim i tehničkim resursima, sad s njim bori. A baš ta ‘komunikacijska’ definicija bi u državi s normalnim političkim komunikacijskim efektima birača i javnosti značila samo jedno: odgovornost šefa zapovjednog komunikacijskog lanca - ministra. 

Express: Kolika je odgovornost ministra zdravstva? Je li dojučerašnji mogući kandidat za gradonačelnika Zagreba preveliki teret Plenkoviću?

Oporba je u prošlome mandatu toliko cendrala na temu smjena ministara da se još i sad rekonstrukcija tadašnje vlade doima više kao slučajna stvar nego rezultat pritiska tadašnje oporbe. Mislim da je današnja oporba artikuliranija, uza svu svjetonazorsku razlikovnost. Zato se ne treba ‘biti ili ne biti’ trošiti na reda-radi akcije prema ministru zdravstva usred zdravstvene drame kojoj ne naziremo smjer ni u Europi, a kamoli u Hrvatskoj. Mislim da presudu ministru Berošu trebaju dati mediji te razni politički analitičari i komentatori.

Cijeli tekst pročitajte u novom Expressu koji je na kioscima od petka 6. studenog